petak, 30. studenoga 2012.

Porođaj

Rođenje djeteta izaziva neizmjernu sreću svake obitelji, no dolaskom iz rodilišta svaka će majka tek tada osjetiti veliku iscrpljenost, kako psihičku, tako i fizičku.



To je izrazito osjetljivo razdoblje za svaku ženu - osjećaj velikog umora, prevelika osjetljivost na sitnice, razdražljivost, problemi sa dojenjem, nedostatak samopouzdanja, promjene na tijelu (opadanje kose, strije, mrlje na koži….).

Evo nekoliko savjeta u svezi uklanjanja najčešćih tegoba koje se pojavljuju nakon poroda:

Umor

Tijelo nakon poroda je jako iscrpljeno i s razlogom umorno. Uz sam porod tu je i dojenje i prilagođavanje ritmu prinove, koja se budi i po danu i po noći, diktirajući tempo koji je ponekad vrlo teško izdržati. Prvih tjedana nakon poroda, žena bi se trebala baviti najviše sa svojim novorođenčetom, dok za ostale kućanske poslove trebala bi imati pomoć od partnera ili nekog drugog. Trebala bi se puno odmarati jer jedino na taj način će biti strpljivija i zadovoljnija te se lakše može baviti sa svojim djetetom.



- Dojite u prvo vrijeme u ležećem položaju, jer se na taj način odmara i tijelo

- Izbjegavajte teški fizički rad, ne dižite teške predmete, pa ni stariju djecu

Promjene na tijelu

Sama trudnoća i porod promijenile su tijelo, koje većini žena se ne sviđa. Tu nema mjesta panici i nezadovoljstvu, nego si svaka žena treba dati vremena za vraćanje u staru formu. Trebalo je devet mjeseci da se donese dijete na svijet. Ponekad treba isto toliko, ako ne i više da se tijelo vrati u stanje prije trudnoće. Ništa se ne događa preko noći i zato se treba svaka novopečena majka treba naoružati strpljenjem i voljom! Najvažnije je da se krene sa laganom tjelovježbom (gimnastika, plivanje, brzo hodanje, šetanje). Kod kuće koristite svaku priliku da vježbate nekoliko puta na dan:



- Uvucite trbuh i stražnjicu (ostanite u tom položaju što je duže moguće kako bi se ojačali mišići trbuha i međice) bez obzira da li stojite, sjedite ili ležite. Dobro je da se svakodnevno nosi steznik i to odmah nakon poroda.

- Koncentrirajte se na pupak i pokušajte ga uvući kao da želite da se popne do grla

- Sjednite na pod, tabane okrenite jedan prema drugom, ruke stavite na noge. Ljuljajte se s jedne strane na drugu - ova je vježba vrlo korisna za masiranje stražnjice i u borbi protiv „jahaćih hlača“

- Držite se uspravno kao da nešto nosite na glavi

- Tuširajte se naizmjenično hladnom i toplom vodom
Veliko nezadovoljstvo kod većine žena izazivaju tamne, smeđe - sivo mrlje po licu i trbuhu zbog pojačane pigmentacije. U većini slučajeva one nestaju nakon nekoliko tjedana nakon poroda.Međutim, puno veći problem su strije koje se pojavljuju na trbuhu, bokovima, grudima i bedrima za vrijeme trudnoće. Loša je vijest da se one nikada neće potpuno izgubiti, ali se mogu znatno ublažiti različitim proizvodima.
S vremenom će strije postati svjetlije - jedva primjetne srebrnaste trakice. Povratak mišićnog tonusa i redukcije tjelesne težine također će na njih aktivno djelovati.

Veliki broj žena primjećuje da im nakon poroda opada kosa. Potrebno ju je prati blagim šamponom, uzimati vitamine i minerale kojim će ojačati korijen kose i povratiti prijašnju kvalitetu.

Inkontinencija

Inkontinencija, odnosno „bježanje“ mokraće je česta pojava nakon poroda, pa je preporučljivo raditi vježbe (nakon mokrenja treba stegnuti međicu, udahnuti zrak i zatim je opustiti) te uzimati proizvode na bazi brusnice.

 Problemi sa stolicom

 Problemi sa stolicom (zatvor, hemoroidi) nastavljaju se i nakon poroda. Za hemoroide vrijede ista pravila kao i za vrijeme trudnoće. Treba ih redovito prati u mlakoj vodi i mazati kremama predviđenim za njih. Dobra je vijest da se kod većine žena povlače petnaest do dvadeset dana nakon poroda.

 Zatvor je najčešće posljedica hormona, ali i straha od „tiskanja“ zbog boli u području međice. Usprkos tome, izuzetno je važno za majku da ima redovitu stolicu. Ključna je zdrava prehrana s puno ostataka, odnosno vlaknastom hranom te svakodnevno uzimanje cca 2 l tekućine (najbolje vode ili prirodni sokovi). Ako takva prehrana ne pomogne, može se preporučiti povremeno uzimanje blagih sredstava za čišćenje.

 Prehrana

Nakon trudnoće, svaka žena bi trebala posebnu pažnju posvetiti prehrani. To je posebno važno kod dojilja. Ne treba se pretrpavati hranom jer su potrebe za hranom dojilje tek nešto veće nego inače. Važno je da se pridržava tri pravila: jesti redovito, umjereno i raznoliko. Oprezno treba koristiti sol te izbjegavati masnu hranu i alkohol. Slatkiše, kolače, gazirana pića treba svesti na minimum. Šećer se može zamijeniti umjetnim sladilom, ali se treba pridržavati preporučenih dnevnih doza naznačenih na uputama za uporabu.

Jedite puno voća i povrća, juha te uzmajte puno tekućine ( sokovi od cijeđenog voća). Nakon poroda, odnosno za vrijeme dojenja su povećane potrebe za energijom i nutrijentima, pa se svakoj ženi preporučuje uzimanje vitaminsko-mineralnih proizvoda.

- Hypnobirthing - prekrasno iskustvo rađanja
Trudnice često ne žele ni razmišljati o “tom danu”, i porođaj očekuju sa strahom.


Gotovo cijeli svoj život žene su preplavljene negativnim pričama o iskustvima rađanja drugih žena. Svi, od njihovih majki, sestara, rođaka, prijatelja do potpunih stranaca, žele im ispričati o strahotama rađanja. Naučene su vjerovati da porođaj prati jaki bol, i to izaziva strah. Strah uzrokuje da su njihova tijela napeta, zgrčena, a ta napetost sprječava tijelo da lagano izvede normalnu, fiziološku funkciju rađanja. Rezultat? – upravo ono čega se žene najviše boje – dugi, bolni i razočaravajući porođaj, koji donosi još jednu priču …

Nema straha, nema boli
No, ne mora biti tako! Bol nije nužni pratilac porođaja. Porođaj može i treba biti mirno, sigurno i radosno iskustvo kojeg ćete se rado prisjećati cijeli život. HypnoBirthing® metoda, koju je prije više od 20 godina osmislila Marie “Mickey” Mongan, pomaže vam da to i ostvarite.

Samohipnoza, tehnike disanja, otpuštanje straha...
Jednostavni program edukacije koji uključuje samohipnozu, posebne tehnike disanja i vizualizaciju omogućuje ženama da se riješe negativnog “programiranja” o rađanju, da otpuste strah i prihvate porođaj kao nešto normalno i zdravo. Žene uče kako da vjeruju svom tijelu i surađuju s njim da bi rodile svoje dijete mirno i nježno, oslanjajući se na svoje prirodne instinkte rađanja.

Usklađeni um i tijelo
Kad je žena primjereno pripremljena za porođaj i kad su um i tijelo usklađeni, proces rađanja, koji je Priroda tako savršeno osmislila, odvija se slobodno i bez bola.
HypnoBirthing® metoda pomaže ženi da se poveže sa svojim prirodnim instinktima rađanja – tijekom porođaja ona je budna, svjesna i često nasmijana, a dolazak svog djeteta na svijet dočekuje s radošću i puna energije.
Užitak prvog pogleda i dodira trenutak je koji pamtite cijeli život!

- Što ponijeti u rodilište?
Približno mjesec dana prije porođajnog termina, vrijeme je da pripremite svoju torbu za rodilište.


Općenito, sa sobom u rodilište trebate ponijeti:
- osobnu (ličnu) iskaznicu, zdravstvenu knjižicu, trudničku knjižicu s naznačenom krvnom grupom,
- medicinsku dokumentaciju kontrola trudnoće te medicinsku dokumentaciju o eventualnim kroničnim bolestima,
- pribor za osobnu higijenu,
- spavaćice s kopčanjem po sredini kako biste mogli dojiti (2 do 3 kom),
- ogrtač,
- ručnike (2 kom),
- uloške ( 1 do 2 paketa),
- papuče.

Kada vaši najdraži dođu u rodilište po vas i dijete, trebaju vam osim cvijeća, ponijeti i neke stvari:
- odjeću i obuću koja vas neće sputavati i stezati, pa vam savjetujemo da izbjegavate hlače. Ako putovanje traje više sati, neka vam pripreme i neki napitak, najbolje voćni sok, te eventualno obrok.

A za novorođenče će vam trebati:
- jastuk,
- dekica ili prekrivač,
- benkica i košuljica ili dvije benkice,
- pamučna kapica,
- za hladnije dane topla vestica i kapica,
- tetra pelene (5 kom), može i u kombinaciji s jednokratnom pelenom,
- nosilica ili košarica.

Ako će putovanje duže potrajati, trebat će vam i rezervne pelene za prematanje te bočica s hranom, ako niste u mogućnosti dojiti.

- Porođaj počinje
Na samom početku pravih trudova dobro je javiti se svom ginekologu ukoliko će vas on  porađati, ili izravno u rodilište.


Približavanjem termina porođaja učinit će vam se da se dijete spustilo niže u zdjelicu, pa ćete moći lakše disati. No, u višerotkinja taj se znak ne mora pojaviti sve dok ne počnu pravi trudovi. Kontrakcije maternice koje su se tijekom trudnoće rijetko pojavljivale, sada mogu biti učestalije i uzrokovati uznemirenost i nesanicu. Sada možete izgubiti kilogram, dva na svojoj težini, što se može pripisati pojačanoj brizi oko kućanstva, djece koja ostaju kod kuće te stvari za bebu.

Kada otići u rodilište
Na samom početku pravih trudova dobro je javiti se svom ginekologu ukoliko će vas on  porađati, ili izravno u rodilište. Za prvorotkinje vrijedi pravilo da mjere trudove dok razmak između njih ne bude 5 minuta tijekom dva sata, a višerotkinje trebaju otići u rodilište pola sata  ili najviše sat od početka pravih trudova. U rodilište svakako morate otići ako je došlo do pucanja vodenjaka, iako vam još nisu počeli pravi trudovi. Vodenjak može prsnuti različito: u obliku vrlo oskudnog vodenog iscjetka pa sve do obilnog i naglog otjecanja plodove vode. Ukoliko ste počeli krvariti, čak i ako nemate trudove, morate se javiti ginekologu. Smanjenje pokretanja djeteta (manje od tri tijekom jednog sata), također je znak da se javite liječniku, jer u tom slučaju postoji sumnja da je vaše dijete ugroženo.

Partner na porodu
Mnogi budući očevi žele biti nazočni porodu, što svakako valja poduprijeti. Pomoć i potpora supruga tijekom poroda od neprocjenjive je vrijednosti ukoliko su budući roditelji dobro educirani. Suprug treba aktivno surađivati i pomagati supruzi za vrijeme poroda. Prvi plač djeteta ostat će nezaboravan doživljaj za roditelje.

U rodilištu
Ukoliko ste obavljali redovite preglede tijekom trudnoće, sigurno ste već dobili stanovite upute o tome što vas očekuje prije ulaska u rađaonicu. Liječnik će vam postaviti neka pitanja o tijeku trudnoće, učestalosti trudova te o eventualnim prethodnim trudnoćama. Slijedi uobičajeni pregled porodničara koji će utvrditi kolika je otvorenost materičnog ušća. Potom će palpacijom trbuha, ocijeniti položaj djeteta te ostale karakteristike odnosa djeteta i zdjelice. Sestra će vas pripremiti za porođaj: izmjeriti krvni tlak, pregledati urin, snimiti kucaje čedinjeg srca i učestalost trudova te obaviti toaletu, odnosno, dati klizmu i obrijati vam dio oko vanjskog porođajnog kanala.
Uloga vodenjaka u porodu
Vodenjak je dio plodovih ovoja i plodne vode, koji se neposredno prije početka poroda uvlači u vrat maternice i pomaže u širenju materičnog ušća. Do prskanja vodenjaka dolazi onda kada je materično ušće potpuno otvoreno. Ako vodenjak spontano prsne ranije govorimo o prijevremenom prsnuću plodovih ovoja. Kod prijevremenog prsnuća plodovih ovoja porod je obično produljen i kompliciran infekcijom.
Kako olakšati bolove
Tijekom truda zauzmite položaj koji vam najviše odgovara. Koncentrirajte se na pravilno disanje, češće mokrite jer je puni mjehur kočnica trudova i usporava porođaj. Nemojte ništa jesti niti piti tijekom porođaja, a usta možete osvježiti kriškom naranče ili limuna. Trudovi, koji se pojačavaju u frekvenciji i intenzitetu napredovanjem porođaja, uglavnom se osjećaju u donjem dijelu trbuha, preponama i katkad u križima. Bol u prvoj i drugoj  porođajnoj dobi danas je najčešće kontrolirana lijekovima i epiduralnom anestezijom. U većine će rodilja biti potrebno dati nešto protiv bolova.
Najčešće su to lijekovi koji se daju u venu ili mišić. Iako postoje brojni lijekovi koji imaju analgetski učinak, u porodu treba prvenstveno dati onaj lijek koji će biti efikasan, smanjit će intenzitet boli, a neće biti štetan ni za majku ni za dijete. Danas se u porodu rabe uglavnom dva različita lijeka: jedan od njih je dobro poznat sedativ, Apaurin, a drugi je narkotik, petidin koji slično djeluje kao morfij, ali nema nuspojava i nije štetan ni za majku ni za dijete.

Epiduralna anestezija za porođaj
Epiduralna anestezija koristi se za carski rez, ali i za obezboljavanje vaginalnog poroda. Za epiduralnu anesteziju anestetik se daje kroz kateter (tanka plastična cjevčica) u opnu koja obavija kralježničku moždinu u donjem dijelu kralježnice, i na taj način se blokira osjet od struka naniže.
Ukoliko rodilja ima intenzivne bolove tada se obično odlučujemo dati tzv. epiduralnu anesteziju. Kod epiduralne anestezije koju daje iskusan anesteziolog u rađaonici, postiže se potpun analgetski učinak, drugim riječima porod u potpunosti postaje bezbolan i što je također bitno naglasiti, trajanje poroda se skraćuje.

Indikacija za epiduralnu anesteziju
Glavna indikacija je bol. Epiduralna anestezija može biti indicirana u svih operativno dovršenih porođaja, kada se želi izbjeći opća anestezija.
Postoje li komplikacije kod epiduralne anestezije? Komplikacije se mogu pojaviti, ali su one izuzetno rijetke ukoliko epiduralnu anesteziju daje iskusan anesteziolog.
No, epiduralna anestezija se ne smije shvatiti kao čudesna metoda za sve rodilje. Zlatno pravilo u
opstetričkoj anesteziji glasi: ako rodilja nema boli, anestezija nije potrebna.
Psihološke i alternativne tehnike u opstetriciji

U nekih žena strah može pojačati bol uterinih kontrakcija, otvaranje materičnog ušća i rastezanje mišića dna zdjelice. Psihofizička priprema, kako majke tako i oca, izuzetno je važna za porođaj.
U brojne alternativne tehnike anestezije spadaju:(a) hipnoza; (b) prirodni porođaj; (c) psihoprofilaksa; (d) akupunktura; (e) transkutana stimulacija živaca. Sve ove tehnike mogu se i kombinirati.
Psihoprofilaksa je danas najpopularnija metoda. Metoda se sastoji od edukacije, odnosno od upoznavanja trudnice s fiziologijom trudnoće i poroda. Osnova psihoprofilakse je da se upoznavanjem fiziologije trudnoće i poroda može svladati bol za vrijeme poroda, drugim riječima izbjegava se strah. Jednostavno rečeno, strah dovodi do spazma mišića, a spazam mišića dovodi do boli i tu se stvara začarani krug koji dovodi do produljenja poroda koji se onda često, u interesu majke i čeda, mora dovršiti carskim rezom. Upravo spoznajom o fiziologiji trudnoće i poroda može se izbjeći komponenta straha i time umanjiti bol. Na tečajevima psihoprofilakse koji se kontinuirano organiziraju u većini rodilišta, domovima zdravlja i oglašeni su u okviru humanitarnih udruga trudnice se upoznaju s radom u rađaonici. Trudnica će se upoznati s anatomijom i fiziologijom trudnoće i poroda. Naučit će tehniku disanja za vrijeme poroda. Trudnice koje su na tečajevima psihofizičke pripreme upoznale fiziologiju poroda i koje znaju pravilno disati za vrijeme trudova imat će doživljaj boli znatno slabiji od onih koje su u paničnom strahu. Topao, uljudan odnos osoblja u rađaonici prema rodilji, pomoći će da se u rodilje smanji strah.

- Porođajno doba
Porod je podijeljen u četiri porođajna doba. Nakon drugog porođajnog doba možete zagrliti svoju bebicu.


Prvo porođajno doba ili doba otvaranja
Počinje s prvim simptomima porođaja i završava s potpunom otvorenošću materičnog ušća. Stezanjem maternice, koja je u cijelosti zapravo jedan jak mišić, dijete se glavicom postupno utiskuje u zdjelicu i pred sobom skraćuje vrat maternice i postupno otvara njezino ušće. Kada je vrat maternice proširen oko 10 cm, tada ste potpuno otvoreni i to je kraj prvog porođajnog doba.

Ginekolog će vas pregledati na početku porođaja te nastaviti pratiti u pravilnim razmacima, kako bi utvrdio napredovanje poroda. U prvorotkinja ovo doba traje 11 do 12 sati, a u višerotkinja 6 do 7 sati. Tijekom poroda nadziru se otkucaji djeteta te jačina i učestalost trudova. To je tzv. kardiotokografija. Učestalost, trajanje i jakost trudova treba pozorno pratiti kako bi se predvidio tijek poroda, dali potrebni analgetici te pazilo da kontrakcije ne budu prejake. Pojava oskudnijeg krvarenja iz rodnice najčešće nije zabrinjavajuća. Tijekom poroda treba kontrolirati krvni tlak rodilje, temperaturu, frekvenciju srca te ritam disanja.
U ranoj fazi prvog porođajnog doba možda ćete htjeti stajati, sjesti ili okrenuti se na bok, što je u slučaju urednog nalaza dozvoljeno. Tijekom trudova potrebno je gotovo normalno disati, s napomenom da se na početku i na kraju truda diše ujednačeno i duboko, udišući na nos, a izdišući na usta. Kada trud dođe do vrhunca, nastojite nastaviti disati. Između trudova, kada bol nestane kao da nikada nije ni bila, moći ćete nakratko zaspati, što je svakako preporučljivo jer ćete tako uštedjeti energiju. Medicinska sestra pa i ginekolog odgovorit će vam na pitanja, objasniti vam nalaz ili vas jednostavno primiti za ruku i na taj način olakšati bolove i uliti povjerenje.

Drugo porođajno doba ili faza izgona djeteta
Ono počinje potpuno otvorenim ušćem maternice a završava rađanjem djeteta. Kod prvorotkinja obično traje oko dva sata, a kod višerotkinja oko pola sata, iako može biti i dulje i kraće.
Sada ćete imati snažan nagon za tiskanjem, osjećat ćete se umorno, a možda postanete potišteni, razdražljivi, plačljivi, što je uzrokovano jačinom trudova. U strahu da bol više neće moći izdržati, nepripremljene rodilje možda će poželjeti roditi carskim rezom. Može se pojaviti i jači krvavi iscjedak. Zbog pojačanog pritiska na završni dio debelog crijeva, neke će dobiti nagon za stolicu.
Drugo porođajno doba najveći je napor za majku i dijete, no i razdoblje kada ćete najviše pomoći svojim aktivnim zalaganjem. Kako se suzdržati od tiskanja kada za njega još nije vrijeme? Možda će vam pomoći ako legnete na bok i malo privinete noge k sebi. Ili, kleknite na krevet s glavom oslonjenom na jastuk, a stražnjicu podignite. Sada vam i partner može puno pomoći. On će vas hrabriti, pomoći vam pravilno disati, brisati znoj s lica, navlažiti usnice, pokriti vas ako osjećate drhtavicu.
Zauzmite što udobniji položaj. Predlažemo vam poluležeći. Za vrijeme tiskanja nagnite glavu prema prsima, spustite ramena prema krevetu, a noge na razinu niže od stražnjice tako da se sa stražnjicom nalazite na rubu kreveta, a petama se upirete o podnožje.
To je jedan od najčešće korištenih položaja za rađanje, jer je majci relativno jednostavan, a primalji su dostupni glavica djeteta i međica.
Kada budete potpuno otvoreni, možete početi s tiskanjem. Trudovi su sada najjači i potrebno im je prilagoditi disanje. Na početku samog truda duboko udahnite, zadržite zrak u plućima te pritisnite prema dolje. Kad vam ponestane daha, brzo izdahnite, te nekoliko puta prije sljedećeg dubokog udisaja kratko udahnite i ponovno zadržite dah te počnite tiskati. Važno je da stalno slušate upute primalje i liječnika, koji pomažu pri završnom oslobađanju glavice, ramena i trupa djeteta iz porođajnog kanala.
Kad izviri glavica djeteta, primalja će vam reći da prestanete tiskati, jer ako se glavica istisne prebrzo, može vam popucati koža međice. Stoga se opustite i nekoliko sekundi samo dašćite. Ako postoji opasnost od jakog pucanja kože ili je dijete ugroženo, napravit će vam epiziotomiju, urez međice. Glavica izlazi licem prema dolje. Primalja će, vjerojatno, pregledati pupkovinu kako bi se uvjerila da nije omotana oko djetetova vrata. Zatim djetetu okrene glavicu na jednu stranu, tako da se nalazi u ravnini s njegovim ramenima. Primalja će očistiti oči, nos i usta, a ako je nužno isisati aspiratorom tekućinu iz gornjeg dijela dišnih putova. U sljedeća dva truda tijelo će iskliznuti i tada ćete čuti najljepši zvuk - prvi plač svog djeteta. Mnoge majke taj trenutak opisuju kao jedan od najljepših u životu. Vjerojatno će vas preplaviti osjećaj olakšanja, nježnosti prema tom krhkom biću, a možda i zbunjenost i čuđenje. Primalja će dignuti dijete i nakon podvezivanja pupkovine, staviti vam ga na prsa. Taj dodir kože uz kožu smiruje dijete, jer ono ponovno čuje otkucaje majčina srca, zvuk koji je slušalo tijekom devet mjeseci. Trenutak opuštanja važan je i za bolju produkciju majčinog mlijeka.

Treće porođajno doba ili posteljično doba
Nakon poroda djeteta dolazi do ljuštenja i istiskivanja posteljice. To obično traje 10 do 20 minuta. Tijekom porođaja ili neposredno nakon njega vjerojatno ćete dobiti injekciju koja će pojačati kontrakcije mišića maternice, pa će se posteljica ranije i pravilnije istisnuti. Kada je posteljica izašla, liječnik će je pomno pregledati, kako bi se uvjerio da je čitava.

Četvrto porođajno doba
U rađaoni ćete ostati još dva sata nakon porođaja kako bi bili pod budnim okom liječnika i primalja. Sada su moguća krvarenja maternice koja se katkad slabo stisne nakon porođaja.

- Kako prepoznati početak porođaja?
Nastupu porođaja u određenom broju slučajeva prethodi prsnuće vodenjaka. Prsnućem vodenjaka nestaje barijera koja je izolirala plod od vanjskog okruženja te je time plod izložen različitim vanjskim utjecajima, odnosno infekcijama.


Rastom ploda u maternici, povećava se i veličina maternice. Već u prvom tromjesečju njezina stjenka odeblja. Napredovanjem trudnoće i rastom ploda, stjenka se polako stanjuje. Mišić maternice je tijekom većeg dijela trudnoće relaksiran, a vrat maternice (cerviks) tvrd i zatvoren.
Prije nastupa porođaja događaju se promjene u mišiću i vratu maternice. Dolazi do procesa tzv. „sazrijevanja“ vrata maternice. On postupno omekšava, skraćuje se i konačno, otvara se da bi omogućio prolaz ploda. Usporedno s početkom promjena na vratu maternice, javljaju se i promjene na materničnom mišiću koji se biokemijski priprema za stvaranje i prenošenje  podražaja koji će dovesti do pojave trudova.
Pod utjecajem hormona dolazi također do omekšavanja vezivnog tkiva dna male zdjelice. Tkivo postaje mekše i elastičnije te dopušta određenu rastezljivost za vrijeme prolaska ploda.
Maternica se sporadično kontrahira tijekom cijele trudnoće. Te kontrakcije nastaju samo u pojedinim segmentima maternice, nekoordinirane su i trudnice ih često ni ne osjećaju. One se nazivaju Braxton-Hicksove kontrakcije.
Sve navedene promjene prilično su klinički „nevidljive“. No neke od njih ipak mogu upozoriti buduću majku da se bliži trenutak porođaja.
U posljednja četiri tjedna trudnoće aktivnost mišića maternice postaje sve jača i sve više koordinirana. To se može zamijetiti kao tzv. „lažni ili prethodni trudovi“. Oni su rijetki, slabi i kratkotrajni.
Oko 24h prije početka pravih trudova javljaju se tzv „pripremni“ trudovi koji postaju sve jači i sve češći. Rodilja tada može zamijetiti da se plod umirio, odnosno da se smanjio broj pokreta koje majka osjeća i to je normalna pojava pred porođaj. Kada se trudovi, kod prvorotke, počnu javljati  periodički po dva u 10 minuta tada smatramo da su nastupili pravi trudovi i tada bi se trebali uputiti u rodilište. Kod višerotki se savjetuje ženama da se upute u rodilište čim trudovi poprime određeni ustaljeni ritam, jer kod njih porođaj traje kraće i sve opisane pojave zbivaju se brže.
Početku pojave trudova može prethoditi ispadanje cervikalnog čepa. To je gusti, viskozni sekret iz cerviksa koji ispadne kada se cerviks počne otvarati pod utjecajem pripremnih trudova . Njegova je funkcija zatvaranje cervikalnog kanala za vrijeme trudnoće.
Važno je napomenuti da svaki porođaj ne započinje na jednak način. Navedene promjene katkad  ne moraju biti tako jasne i zamjetne. Nastupu porođaja u određenom broju slučajeva prethodi prsnuće vodenjaka. U tom slučaju se ne smije čekati pojava trudova već se trebate odmah uputiti u rodilište gdje će vas dalje pripremiti za porođaj. Prsnućem vodenjaka nestaje barijera koja je izolirala plod od vanjskog okruženja te je time plod izložen različitim vanjskim utjecajima, odnosno infekcijama. Plod nije ugrožen ako porođaj napreduje očekivanim tempom, međutim kod produljenih porođaja koji su počeli prsnućem vodenjaka, liječnik će ordinirati antibiotik još za vrijeme porođaja da bi se spriječio razvoj infekcije i majke i djeteta. Jednako tako treba znati da normalan porođaj katkada može započeti sukrvicom. Pojava sukrvice također je znak da treba krenuti u rađaonicu. Ukoliko se radi o jačem krvarenju treba se što hitnije javiti u bolnicu.

- Carski rez - zašto i kako?
Carski rez je operacija kojom se porađa dijete kroz rez trbušne stjenke, maternice i plodovih ovoja.


onekad trudnicu pripremljenu za normalni porođaj, iznenadi odluka porodničara da trudnoću dovrši operacijom, odnosno carskim rezom. Operativnim putem dovršava se otprilike 15% trudnoća. Relativno velik broj rodilja od liječnika zahtjeva operativno dovršenje trudnoće pa je važno naglasiti da je to kirurški zahvat koji nosi sa sobom svoje kirurške i anesteziološke komplikacije. Iako su modernom tehnologijom komplikacije svedene na minimum, liječnik neće majku izlagati navedenim rizicima ukoliko ne postoji opravdana i čvrsta medicinska indikacija. Unatoč vrlo strogim indikacijama, zamjećuje se sve veći porast broja trudnoća dovršenih carskim rezom. Žene se danas sve kasnije  odlučuju na trudnoću pa takve trudnoće nose rizik za razvoj komplikacija, što je najvjerojatnije razlog tomu.

Kada se liječnik odlučuje za operativni način dovršenja trudnoće?

Ako je dijete preveliko da bi sigurno prošlo kroz zdjelicu majke. Taj se problem katkad uoči prije samog porođaja, ali najčešće se na njega posumnja kada porođaj ne napreduje prema očekivanjima. Drugi razlog je - fetalna ugroženost: prijevremeni porod jako malog djeteta, loš kardiotokografski nalaz (CTG), protrahiran porod, mekonij u plodovoj vodi. To znači da dijete ima poteškoća tijekom porođaja te da porođaj treba odmah dovršiti. Razlog za carski rez mogu biti problemi s posteljicom, neobični položaj djeteta u maternici, najčešće položaj zatkom, dijabetes u trudnoći ili povišeni krvni tlak te neke druge bolesti majke. Vaginalni porod kod višeplodne trudnoće je također rizičan porod pa se porodničari i tada u interesu i majke i djeteta odlučuju na carski rez.

Kako se izvodi carski rez?
Rez je najčešće poprečni u donjem dijelu trbuha otkud se pristupa na maternicu te se kroz učinjeni otvor polagano izvlači dijete. Na operativnom dovršenju trudnoće uvijek je prisutan pedijatar te mu se dijete odmah po porodu predaje na ruke, a porodničar za to vrijeme izvlači posteljicu. Cijeli postupak traje dvadesetak minuta, a od samog početka zahvata do poroda djeteta protekne oko 4-7 minuta. Po završetku zahvata rodilja se odveze u jedinicu intenzivne skrbi, gdje se nakratko zadržava zbog kontrole krvnog tlaka, krvarenja iz rodnice i potpunog buđenja iz anestezije i tek tada se odvozi u posebnu sobu za babinjače nakon carskog reza. Rodilja ostaje u krevetu 48 sati i stalno je pod kontrolom medicinskog osoblja. Nadzor nad rodiljom potreban je zbog mogućih komplikacija zahvata kao što su infekcija te opasnost od mogućeg krvarenja ili tromboze.

Carski rez ne bi trebao biti razlog izbjegavanja porođajnih bolova. Postporođajni oporavak je zamjetno duži nakon operativnog dovršenja trudnoće kao i bolovi koji su uzrokovani kirurškim zahvatom.

- Prirodni porođaj
Porod nije jedan akt već čitav slijed zbivanja s kojima bi majka morala biti upoznata.


Za način donošenja ploda na svijet bez zahvata liječnika i primalje te bez upotrebe ikakvih lijekova koristi se termin ''prirodni porod''.

Porod nije jedan akt već čitav slijed zbivanja s kojima bi majka morala biti upoznata. Upoznavanje majke s porodom uvelike olakšava sam porod zbog manjeg osjećaja straha koji je prisutan kod svake prvorotke te kvalitetnijeg i bržeg donošenja ploda. Danas je moguće roditi prirodnim putem, ali na takvoj želji majka može ustrajati jedino ako djetetu ne prijeti opasnost zbog takvog načina poroda. Za procjenu rizika zadužen je liječnik koji će upozoriti majku na vrijeme kako bi se izbjegle komplikacije i za majku i za dijete.

Nekoliko dana prije samog početka poroda javljaju se pripremni trudovi. Oni su neredoviti, slabijeg intenziteta (traju kraće od 15 sekundi) i najčešće se opisuju kao neugodna stezanja u donjem dijelu trbuha. Pojava sve češćih i snažnijih kontrakcija te pojava dugotrajnijih trudova znak su početka poroda i tada se trebate uputiti u rodilište. Ponekad i prije pojave trudova dolazi do prsnuća plodovih ovoja. Tada se bez obzira jesu li nastupili trudovi, trebate uputiti u rodilište jer puknućem plodovih ovoja dijete više nije izolirano od vanjskog svijeta te je potreban liječnički nadzor da bi se spriječila moguća infekcija djeteta.

Tjedan ili dva prije predviđenog termina poroda majka bi morala otići na pregled ultrazvukom na kojem bi se trebala ustanoviti težina ploda. Naime, odluka o načinu poroda prirodnim putem ili carskim rezom često se temelji i na procjeni odnosa težine djeteta i veličine porođajnog kanala majke. Porođajni kanal je put kojim dijete prolazi iz maternice majke do vanjskog svijeta. Ukoliko se procijeni da porođajni kanal nije dovoljno velik za prolazak djeteta, majka će biti upozorena te bi trebala odustati od želje za prirodnim porodom.

Kada majka jednom dođe u rodilište, dežurni liječnik će je ispitati o početku trudnoće, njezinom tijeku, ishodu ranijih trudnoća i komplikacijama ukoliko postoje. Sa sobom u rodilište trebali biste ponijeti svu dokumentaciju o trudnoći. Nakon anamneze, mjerenja tlaka i pulsa, liječnik će kliničkim pregledom pokušati utvrditi je li porod započeo. Vaginalnim pregledom utvrđuje se zrelost i održanost cerviksa. Ako se utvrdi da je porod započeo, primalja će učiniti toaletu koja uključuje depilaciju vanjskih genitalnih organa te dati klizmu. Nakon čišćenja slijedi premještaj u rađaonicu. Majka, temeljem Zakona o zaštiti prava pacijenta, može odbiti pojedine pripremne radnje poput klizme, no pripremne radnje nisu hir liječnika i primalje već postupci uz pomoć kojih milijuni žena diljem svijeta rađaju svoju djecu te tako smanjuju rizik nastanka komplikacija koje bi ugrozile život čeda.
U rađaonici će se poslušati otkucaji srca djeteta uređajem koji se zove kardiotokograf. Ovo je također jedan od parametara kojim se procjenjuje ugroženost djeteta te je i na ovoj razini moguće donijeti odluku za nastavkom prirodnog poroda ili dovršenje trudnoće carskim rezom, odnosno za poduzimanjem drugih intervencija.
Aktivnost i položaj majke su također bitni za daljnji napredak poroda. Za rodilju je najudobniji položaj na lijevom boku. Taj je položaj ujedno i najprimjereniji jer u položaju na leđima gravidni uterus svojim pritiskom na majčine vene može otežati priljev krvi u srce.

Učestalost trudova se povećava, a njihovo trajanje je sve duže te se povećava i njihova jačina. Liječnik i primalja će trudnicu voditi kroz porod te joj reći kako da pravilno iskoristi snagu trudova koji sve češće nadolaze. Trudovi se najbolje iskoriste ukoliko se zajedno s njima tiska te se na taj način i najmanje troši snaga trudnice, koja je iznimno potrebna za prirodni porod. Trudovi mogu trajati i do minutu i pol, a pauza između trudova je oko jedne minute. Napredovanjem poroda nestaje cerviks te se plod sve više spušta u zdjelicu. Majka svojim tiskanjem gura dijete kroz porođajni kanal te dijete napokon izlazi. Dijete izlazi zajedno s pupkovinom koju liječnik ili primalja prvo podvezuju, a zatim i režu. Tada se dijete pokaže majci te mu se izmjere visina i težina.

Majku očekuje još porod posteljice koja se porađa otprilike 20 minuta nakon djeteta.
Majka boravi još dva sata poslije poroda u rađaonici kako bi se na vrijeme uočile moguće komplikacije i krvarenje. Nakon toga slijedi premještaj na odjel babinjača te uobičajena bolnička njega.

Prirodni porod danas nije rijetkost, no u mnogim se slučajevima u svrhu zdravlja djeteta, majci pomaže ili lijekovima ili nekim mehaničkim intervencijama, a često i na oba načina. Liječnik će poštovati odluku majke da rodi prirodnim putem, no ukoliko će takav način poroda dovesti do opasnosti po zdravlje ili majke ili djeteta, liječnik će upozoriti majku na povećan rizik, a majka u tom slučaju ne bi smjela inzistirati na svojoj odluci jer time ugrožava svoje dijete, bez obzira ugrožava li sebe ili ne. U takvoj situaciji liječnik je dužan postupiti po svojoj savjesti, što znači da će se pribjeći intervencijama da se spasi život i majke i djeteta.

izvor: ljepotajezdravlje

Loše navike u trudnoći

Prehrana u trudnoći ipak se razlikuje od uobičajene. Većinu namirnica koje pojedete ujedno prosljeđujete svom nerođenom djetetu.


Alkohol
Alkohol uzrokuje poremećaj rasta i razvoja djeteta. U modernoj medicini alkohol je poznat kao faktor koji u trudnoći izaziva probleme u rastu i razvoju djeteta u maternici pa i dalje u životu. Od samog začetka alkohol djeluje toksično. Komplikacije koje se pojavljuju kod djeteta i majki koje su u trudnoći konzumirale alkohol u većoj mjeri su mentalna retardacija, srčane greške, problemi sluha i vida, deformacije lica, trupa i udova, deformacije spolnog sustava. Fetalni Alkoholni Sindrom (FAS) je skup psihičkih i fizičkih oštećenja djeteta izloženog utjecaju alkohola za vrijeme trudnoće, no ne znači nužno da će svako dijete koje je bilo izloženo utjecaju alkohola razviti takvo stanje. FAS se očituje poremećajima u rastu i razvoju djeteta, poremećajem razvoja lica te oštećenjima živčanog sustava i intelektualnih sposobnosti.

Teškim oblikom trudničkog alkoholizma smatra se ispijanje 2 ili više alkoholnih pića dnevno. No ne postoji sigurna granica do koje je moguća konzumacija bez štetnih posljedica za dijete jer nije moguće predvidjeti kako i koliko alkohola djeluje na svaku pojedinu osobu. Na temelju dosad iznesenih činjenica alkohol bi u trudnoći trebalo izbjegavati.

Pušenje
Dim cigarete sadrži oko 3000 različitih spojeva te se zasad ne povezuje svaki pojedini sastojak sam za sebe s točno određenom komplikacijom trudnoće, ali se daleko češće pojavljuju poremećaji u održavanju trudnoće te rasta i razvoja djeteta onih trudnica koje su bile izložene duhanskom dimu. Porođajna težina novorođenčeta, čija je majka za vrijeme trudnoće pušila, oko 150-200 grama je manja od prosječne. Pušenjem se povećava učestalost prijevremenog poroda. Smrtnost novorođenčadi također je veća. Štetne tvari duhanskog dima smanjuju opskrbu fetusa kisikom te koče razvoj mnogih organa, naročito živčanog sustava. Kasnije u djetinjstvu se mogu pronaći poremećaji respiratornog sustava poput astme, alergija i učestalijih infekcija.

Kava
Kavu trudnice piju jer se osjećaju umorno, no kava samo kratkotrajno stvara efekt „odmorenosti“, a dugoročno ovakva navika vodi k umoru i iscrpljenosti. Za kofein, ukoliko se konzumira u malim količinama (do 150-300 mg ili jedna do dvije šalice kave) se zna da neće uzrokovati probleme rasta i razvoja djeteta. Naime, u pojedinim objavljenim istraživanjima vidjelo se da je veći problem začeti dijete ako žena konzumira više od 300 mg kofeina dnevno, negoli da će poneka šalice kave oštetiti plod.
Brza hrana
Brza hrana obiluje solima i mastima štetnim za majčin i djetetov organizam. To su zasićene masne kiseline te u takvim mastima nisu otopljeni vitamini koji su nužni za mnoge procese u tijelu. Za razvoj mozga fetus treba one masne kiseline koje će moći iskoristiti. Nezasićene masne kiseline su  više iskoristive, a njima obiluje plava riba koja se preporučuje i zbog visokog sadržaja nužno potrebnih bjelančevina. Ukoliko trudnoća nije opterećena nekim bolestima poput visokog tlaka ili šećerne bolesti, poneki zalogaj brze hrane neće smetati sve dok je u malim količinama.
Šećer
Šećer na kraju! Ukoliko trudnica ne boluje od šećerne bolesti ili nekih drugih metaboličkih poremećaja, poneki slatkiš neće ugroziti njezinu trudnoću. Problem sa slatkišima jest da su to također kalorije te ih treba ubrojiti u cjelokupni dnevni unos. Kako pretjeran unos kalorija nije poželjan, slatkiše se može zamijeniti drugim šećerima poput voća ili  povrća. Umjetna sladila također treba izbjegavati.

Poroke poput alkohola, cigareta i veće količine kave svakako treba izbjegavati u trudnoći,  jer iste količine tih tvari neće djelovati jednako na sve, a na koga će i u kolikoj mjeri djelovati može se samo nagađati. Jedno je sigurno: alkohol i cigarete, a u većim količinama i kava, djeluju loše na trudnoću i na vaše nerođeno dijete.

lpreuzeto sa: ljepotajezdravlje

Komplikacije u trudnoći


U trudnoći se može javiti čitav niz komplikacija, počevši sa jutarnjim mučninama.

Hormoni mogu uzrokovati mučnine i povraćanje u ranoj trudnoći. Najčešće su jutarnje mučnine, ali nerijetko se mučnine pojavljuju i u drugo doba dana. Simptomi obično postupno nestaju te nije potrebno uzimati nikakve lijekove. Učestali nagon na mokrenje, jak umor i pospanost mogu se također javiti u ranoj trudnoći. Sve je to odraz nagle promjene hormonske ravnoteže.


Oskudna sukrvica može se pojaviti u vrijeme očekivane menstruacije. U dan kada ženi izostane menstruacije, ako je došlo do oplodnje, zametak se nalazi u materištu i započinje svoju implantaciju tj. usađivanje u materničnu sluznicu što može izazvati oskudnu sukrvicu.

Intenzivnije mučnine te učestalije povraćanje mogu ozbiljno poremetiti biokemijsku ravnotežu u organizmu. Ukoliko se takvo stanje pojavi, obratite se svom ginekologu ili nadležnom liječniku obiteljske medicine. Nemojte uzimati nikakve lijekove u trudnoći „na svoju ruku“.

Trudnice često spominju lagane bolove u zdjelici na početku trudnoće. Takvi bolovi ne moraju značiti razvoj komplikacija, no ukoliko su jači i dugotrajniji ili se s njima pojavi sukrvav iscjedak, javite se svom ginekologu.

U vrijeme trudnoće nastaju i znatne promjene u građi i funkciji mokraćnog sustava. Hormoni su odgovorni za promjene u ranoj trudnoći, a potkraj trudnoće pritiskom maternice na mokraćni sustav nastaju povoljni uvjeti za ulazak bakterija u mokraćni mjehur pa su trudnice podložnije infekcijama mokraćnog sustava. Prisutnost bakterija u mjehuru ne mora uvijek stvarati simptome, ali se uvijek mora liječiti. Infekcije mokraćnog mjehura mogu dovesti do infekcije intraamnijskog prostora i pojave prijevremenog poroda.

Potkraj trudnoće mogu se razviti komplikacije čije simptome treba poznavati da biste se mogli pravovremeno javiti svom liječniku koji će ordinirati terapiju ili vas uputiti u bolnicu.
Porast krvnog tlaka može biti praćen simptomima kao što su glavobolja, bljeskanje pred očima, zujanje u ušima, vrtoglavica. Navedeni simptomi odraz su visokih vrijednosti krvnog tlaka. No, povišen krvni tlak može ići i bez ikakvih simptoma pa treba s vremena na vrijeme kontrolirati vrijednosti krvnog tlaka. Zato će vam pri svakom pregledu medicinska sestra ili vaš ginekolog izmjeriti krvni tlak.

Prijeteći prijevremeni porod javlja se najčešće sa simptomima kontrakcije, prijevremenog prsnuća vodenjaka ili krvarenjem. Bilo koji od ovih simptoma znak je da se uputite ginekologu koji će procijeniti o čemu se radi te po potrebi intervenirati. U posljednja četiri tjedna trudnoće aktivnost mišića maternice postaje sve jača i sve više koordinirana. To se može zamijetiti kao tzv. „lažni ili prethodni trudovi“. Oni su rijetki, slabi i kratkotrajni.
Oko 24h prije početka pravih trudova javljaju se tzv „pripremni“ trudovi koji postaju sve jači i sve češći. Rodilja tada može zamijetiti da se plod umirio, odnosno da se smanjio broj pokreta koje majka osjeća i to je normalna pojava pred porod. Kada se trudovi, kod prvorotke, počnu javljati  periodički po dva u 10 minuta tada smatramo da su nastupili pravi trudovi i tada biste se trebali uputiti u rodilište. Rodiljama koje ne rađaju prvi put savjetuje se da se upute u rodilište čim trudovi poprime određeni ustaljeni ritam, jer kod njih porod traje kraće i sve opisane pojave zbivaju se brže.
Potkraj trudnoće često se vidi i prepunjenost vena na donjim udovima. Kod nekih žena razvijaju se i varikoziteti površinskih vena, a kao jedna od komplikacija je razvoj površinskih tromboza vena. Nošenje elastičnih čarapa te stavljanje nogu u povišeni položaj može biti od koristi.

U drugoj polovici trudnoće, najčešće iza dvadesetog tjedna,  često se razvija intolerancija glukoze koja prolazi bez simptoma, ali može znatno remetiti rast djeteta. Zato je potrebno kontrolirati šećer u trudnoći. Takva su djeca zamjetno teža, sklonija komplikacijama poslije poroda. Kontrolu bi trebalo napraviti i prije dvadesetog tjedna trudnoće ako netko u vašoj obitelji boluje od šećerne bolesti, ako ste vi u prethodnoj trudnoći imali povišen šećer ili ste rodili veliko dijete.

izvor: ljepota je zdravlje

Psihički poremećaji poslije porođaja


Fizičke i emocionalne promjene koje se mogu javiti kod majki nakon poroda. Svaka žena ima potpuno individualan i osoban doživljaj vlastitog poroda, no većina nakon poroda ima sličan razvoj događaja. Nakon što splasne početno uzbuđenje zbog konačnog susreta s bebom, novopečene majke počinju doživljavati niz zbunjujućih i kontradiktornih emocija (tzv. baby blues) koje su zapravo potpuno normalna reakcija na jednu novu životnu situaciju.


No postoje i slučajevi kada se javljaju i ozbiljniji problemi emocionalne nestabilnosti (postporođajna depresija), a vrlo su iznimna ekstremna patološka stanja (postporođajna psihoza).

Baby blues doživljava 90 % žena

Naime, postporođajna tuga ili baby blues javlja se 2 do 5 dana nakon poroda, traje do mjesec dana te ga doživljava 90% žena. Uglavnom su za to krivi hormoni te umor, bol i stres od samog poroda.

Naime, tijekom trudnoće, razina dvaju ženskih hormona, estrogena i progesterona ubrzano raste. U prva 24 sata nakon poroda razina ovih hormona naglo opada i vraća se u svoje prvobitno stanje. Znanstvenici smatraju kako je upravo ova nagla promjena hormona "okidač" za tugu i depresiju, jednako kako manje promjene u razini hormona mogu utjecati na promjene raspoloženja tijekom menstrualnog ciklusa. Također, opadanje razine tiroidnih hormona koji pomažu u regulaciji metabolizma utječe na brži razvoj depresije.


Glavne su karakteristike postporođajne tuge manjak energije, slabost, ranjivost, nagle promjene raspoloženja, plačljivost, zbunjenost. Mnoge mame osjećaju da je beba prevelika odgovornost za njih, oplakuju gubitak svoje slobode ili su pak uvjerene da ih nitko ne voli i ne može voljeti. Nešto jače simptome imaju žene koje su rodile carskim rezom ili samohrane majke.

Baby blues prolazi sam od sebe, potrebno je samo nekoliko dana odmora i velika podrška i pomoć okoline.

Postporođajna depresija ima ozbiljnije simptome

Postporođajna ili postpartum depresija počinje se javljati u prvih 4 do 8 tjedana nakon poroda, mada se to može dogoditi i kasnije, tijekom prve godine djetetovog života. Ona traje mnogo duže od "baby bluesa", čak i do godinu dana, te su joj i simptomi ozbiljniji - osjećaj bespomoćnosti i beznadnosti, nedostatak emocija i motivacije, poremećaji hranjenja i spavanja, nedostatak interesa za seksualne odnose, osjećaj nesposobnosti za nošenje sa zahtjevima okoline, razdražljivost, plačljivost. Također je vrlo karakteristična i anksioznost koja se očituje u nedostatku privrženosti bebi, te osjećaja krivnje zbog toga.

Postpartum depresiju doživljava 10% do 16% mama, a liječenje se uglavnom sastoji od adekvatne psihoterapije i eventualnog uzimanja antidepresiva, dok je kod blažih simptoma ponekad dovoljno i savjetovanje psihologa.



Pobrinite se da svaki dan imate vrijeme odmora. Zaboravite na neko vrijeme osmosatno noćno spavanje, no upravo zato je vrlo bitno da se odmarate kad i beba spava. Kako bi se izvukli iz depresije nemojte zanemariti svoje navike i hobije te imajte vrijeme za sebe svaki dan. Družite se s ljudima koje volite, prošetajte ili pišite dnevnik. Ako treba zanemarite na neko vrijeme i kućanske poslove.

Glavna razlika između postporođajne depresije i baby bluesa je što su za vrijeme tuge mame svjesne da je to privremeno stanje, dok one koje su u depresiji smatraju da im više nema pomoći i da više nikad neće doći sebi.

Postporođajna hipotireoza i psihoza

Još jedna mogućnost poremećaja koja se može pomiješati s depresijom je postporođajna hipotireza. Naime, svaka petnaesta žena nakon poroda osjeća simptome umora, tuge i otežanog gubljenja težine koji su posljedica poremećenog rada štitne žlijezde.

Kako štitnjača tijekom trudnoće radi usporeno, tako se kod nekih žena i nakon poroda ona ne normalizira. Stoga bi, prije dijagnosticiranja postporođajne depresije, a pogotovo prije početka uzimanja antidepresiva, bilo poželjno napraviti krvni test na hormone štitnjače kako se u stvari ne bi radilo o postporođajnoj hipotireozi. Ovaj poremećaj uglavnom prođe sam od sebe u prva 3 mjeseca nakon poroda, a ako traje duže, može se uzimati hormonalna terapija.


Kod 0,1% do 0,2 % žena u prva 4 tjedna nakon poroda može se javiti vrlo ozbiljno i kritično stanje postporođajne psihoze. Karakteriziraju je nagle promjene raspoloženja, paranoja, te halucinacije usmjerene ideji da je dijete zlo, demonsko i slično. Majka često razmišlja o djetetovoj smrti te je vrlo sklona ranjavanju i ozljeđivanju same sebe, bebe ili ostalih ljudi u svojoj okolini. Naravno, u tim slučajevima je potrebna hitna medicinska pomoć i hospitalizacija. Takvi slučajevi se najčešće događaju koje i inače pate od težih psihičkih bolesti.

izvor: ljepotajezdravlje

Depresija nakon porođaja


Blaži oblik depresivnog raspoloženja koji se javlja u oko 80% majki nakon rođenja djeteta naziva se postporođajnom tugom ili majčinskom melankolijom („Baby blues“) i smatra se normalnim dijelom ranog majčinstva.


Simptomi koji se povremeno javljaju su manjak energije, nagle promjene raspoloženja, razdražljivost, žalost, potištenost, plačljivost, uznemirenost, zbunjenost... „Baby blues“ se može pojaviti već nekoliko dana nakon porođaja, a traje nekoliko dana do nekoliko tjedana. Razlog javljanja depresivnog raspoloženja leži u promjeni razine nekih hormona nakon porođaja (progesteron, estrogen).

Novonastale, manje ugodne životne okolnosti također mogu pogodovati ovakvom raspoloženju (problemi kod porođaja, bol i neugodnosti koji se javljaju nakon njega, umor i iscrpljenost, manje uspješno snalaženje u novoj ulozi majke i brizi oko djeteta...). Ovaj blaži oblik depresije ne zahtjeva liječenje, prolazi sam od sebe, ali je važno sve svoje brige i strahove, kao i brigu oko djeteta podijeliti s nekim bližnjim, iskoristiti što više vremena za odmor, pravilno se hraniti, posavjetovati se sa svojim liječnikom.
Teži oblik ovakvog raspoloženja naziva se postporođajna depresija. Najčešće se javlja u periodu babinja (prvih 6 tjedana nakon porođaja), ali se može javiti i kasnije i traje duže od „baby blues-a“, nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Simptomi odgovaraju pravoj depresiji - javlja se tuga koja ne prolazi, nedostatak motivacije, potištenost, osjećaj izoliranosti, usamljenosti i bespomoćnosti, česte su promjene raspoloženja, osjećaj straha, krivnje, poremećaji hranjenja i spavanja... Ovo je ozbiljnije stanje koje ćete teško svladati vlastitim snagama i podrškom okoline te ćete morati potražiti pomoć stručne osobe, psihologa ili psihijatra. Liječenje se sastoji od psihoterapije, a prema potrebi će vam liječnik prepisati lijekove potrebne za ublažavanje simptoma ove bolesti.
Najozbiljniji i najrjeđi oblik je postporođajna psihoza. Uz simptome koje nalazimo kod postporođajne depresije, javljaju se povremeno paranoidne misli i halucinacije, a ponekad žene mogu nauditi sebi, djetetu ili nekoj trećoj osobi. Kako žene najčešće nisu niti svjesne svoje bolesti, izostaje neophodna pomoć psihijatra, kao i nužno liječenje.

izvor: ljepota je zdravlje

Šećerna bolest u trudnoći


Dijabetes predstavlja endokrinološku bolest kod koje dolazi do niza metaboličkih poremećaja od kojih je najistaknutiji poremećaj metabolizma glukoze.


U razvoju dijabetesa najvažniju ulogu ima inzulin, hormon kojeg luči gušterača, a koji smanjuje razinu šećera u krvi. Do razvoja dijabetesa može doći na dva načina: prvi je ako postoji nedostatno lučenje inzulina u gušterači, a drugi je ako su stanice tkiva slabo osjetljive na inzulin te nedovoljno upijaju glukozu iz krvi.
Često kažemo da trudnoća djeluje dijabetogeno jer u trudnoći, vjerojatno zbog hormonskih promjena, stanice tkiva postaju slabije osjetljive na inzulin. Ta promjena je blaga i ne mora uvijek biti klinički izražena, odnosno samo u manjem broju slučajeva je toliko značajna da se razvije dijabetes.

Razlikujemo tri vrste dijabetesa u trudnoći

Dijabetes ovisan o inzulinu ili tip-1 dijabetes
Kod te vrste dijabetesa stanice gušterače ne luče dovoljno ili uopće ne luče inzulin. Takve žene liječe se inzulinom i prije trudnoće, obično su vrlo disciplinirane pacijentice i upoznate su sa svojom bolešću. Važno je da prije začeća prođu detaljnu obradu, takozvanu prekoncepcijsku obradu, kako bi sebi i budućem djetetu osigurali trudnoću bez komplikacija.

Dijabetes neovisan o inzulinu ili tip-2 dijabetes
Kod dijabetesa tipa-2 stanice tkiva su slabije osjetljive na djelovanje inzulina te je kao posljedica prisutna povišena razina glukoze u krvi. Takve se žene prije trudnoće liječe antidijabeticima, lijekovima koji potiču pojačano lučenje inzulina iz gušterače. Međutim, antidijabetici se ne smiju koristiti u trudnoći zbog mogućnosti štetnog utjecaja na razvoj djeteta. Stoga je potrebno da te pacijentice, čim saznaju da su trudne, u dogovoru s liječnikom odmah prijeđu na terapiju inzulinom.
Gestacijski dijabetes
Gestacijski dijabetes je dijabetes koji se razvije u trudnoći kod žena koje ga prije trudnoće nisu imale i koji nakon trudnoće u pravilu nestane. Kao i dijabetes tipa-2 nastaje zbog smanjene osjetljivosti tkiva na djelovanje inzulina, a najvjerojatnije kao rezultat hormonskih promjena u trudnoći. S obzirom da se radi o nešto blažem metaboličkom poremećaju ne mora uvijek biti potrebno liječenje inzulinom, već je katkad dovoljno posebna dijabetična prehrana. Osnovni je problem što kod velikog broja pacijentica takav dijabetes prođe neotkriven ili zbog toga što se radi o ženama koje prije trudnoće nisu bolovale od dijabetesa, te nisu disciplinirane u režimu liječenja. Potrebno je da svaka trudnica u dogovoru sa svojim ginekologom napravi prilično jednostavan test- OGTT (oral glucose tolerance test) - oralni test tolerancije glukoze koji će otkriti da li se kod žene u trudnoći razvio dijabetes ili ne.
Prije otkrića inzulina dijabetes je bio kontraindikacija za začeće, danas se pak zahvaljujući sveobuhvatnoj skrbi za dijebetične trudnice broj komplikacija za majku i dijete približava broju komplikacija koji nalazimo i u neoboljelih trudnica. Treba svakako napomenuti da je broj komplikacija i ishod trudnoće direktno ovisan o kvaliteti kontrole i liječenja dijabetesa u trudnoći.

Prije otkrića inzulina dijabetičarke su teško zanosile, a kada bi i zanijele trudnoća je bila praćena brojnim komplikacijama. I danas nakon otkrića i široke primjene inzulina, nažalost, postoje slučajevi slabo regulirane i liječene šećerne bolesti. Kod slabo reguliranog dijabetesa učestalije su infekcije u trudnoći, prvenstveno infekcije mokraćnog trakta, povišen tlak u trudnoći katkad praćen i drugim komplikacijama, spontani pobačaji, kongenitalne malformacije te povećana  perinatalna smrtnost.

Jedan od glavnih problema je i rađanje makrosomne djece. Makrosomno dijete osim nekih drugih kliničkih znakova, prvenstveno ima povišenu porođajnu težinu, što porodničar svakako mora imati na umu prilikom donošenja odluke o načinu porođaja. Kada je zbog dugotrajnog dijabetesa došlo do oštećenja krvnih žila može se dogoditi i upravo suprotno, a to je da dođe do zastoja rasta u maternici, te dijete ima smanjenu porođajnu težinu. Zbog svega navedenog učestalost je carskih rezova kod dijabetičnih trudnoća višestruko povećana nego kod nedijabetičnih, ali odluku o načinu porođaja treba svakako prepustiti liječniku.

Međutim, dobra metabolička kontrola za vrijeme dijabetične trudnoće značajno smanjuje učestalost svih navedenih komplikacija. Da bi se postigla dobra metabolička kontrola potrebna je adekvatna prehrana, najčešće intenzivna inzulinska terapija, česta kontrola glikemije te kvalitetan nadzor trudnoće.

preuzeto sa: ljepota je zdravlje

Povišena temperatura kod djece


U našem tijelu neprestano se odvijaju različiti kemijski procesi, pri čemu se neprestano oslobađa određena količina topline. Pojačano stvaranje topline kod djece najčešće izazivaju upalne ili zarazne bolesti kod kojih se stvaraju i oslobađaju posebne kemijske tvari- pirogeni.



Tada nastaje VRUĆICA ili stanje povišene tjelesne temperature. To nije uvijek štetno jer:
signalizira postojanje bolesti
pomaže praćenju tijeka bolesti, ali ne i težine
pomaže nespecifičnu imunost tijela ("temperatura je prijatelj organizma")

NAČINI MJERENJA:

dodir
traka za mjerenje s kristalima
instrumenti:
živin toplomjer
digitalni toplomjer (za mjerenje temperature pod pazuhom, u ustima ili rektumu)
infracrveni toplomjer - pokazuje temperaturu bubnjića u uhu, a ta je ista kao u "termostatu" u mozgu i normalna je do 38 *C.

Povišena tjelesna temperatura se prema visini klasificira u različite stupnjeve, no važno je znati kada i što poduzeti.

Zabrinjavajuće je kada temperatura poraste do 39 *C rektalno (u završnom dijelu debelog crijeva), a dijete uz to ima:

glavobolju, malaksalost, razdražljivost ili pospanost
proljev ili povraćanje
bolno ili učestalo mokrenje, ili oskudno mokrenje
boluje od neke druge kronične bolesti (srca, bubrega, dišnih puteva i sl.)

ŠTO PODUZETI:
Dijete odjenuti u prozračnu, pamučnu odjeću, ne zagrijavati djetetovu sobu više od 20-21 *C, povećati unos tekućine, da se može znojiti , provoditi kupke u ugodno zagrijanoj vodi, prebrisavati trljačicom ili sl. Da se voda isparava s velike površine tijela, primjenjivati obloge- to je sredstvo koje se upotrebljava od pamtivijeka! Kod djeteta koje je na prsima ne ograničavati ni trajanje ni učestalost podoja (kao i inače).
LIJEKOVI:

početi PARACETAMOL (Lupocet, Plicet, Paracetamol, Panadol, Panadon,
Efferalgham - sve je to isto sredstvo!)
tzv. "Nesteroidni protuupalni lijekovi", kod nas jedino IBUPROFEN
(Ibuprofen, Dalsy - isto)
aspirin (Andol, Acisal i sl.) se NE UPOTREBLJAVA U DJEČJOJ DOBI!!
sve navedeno davati u dozama preporučenim od proizvođača lijeka (pročitati upute)

Svi lijekovi mogu dovesti do nadražaja sluznice želuca ili crijeva. Tada se primijeni drugi lijek, ili put primjene (npr. ne na usta, već u obliku čepića)

KADA LIJEČNIKU:

Ukoliko dijete ima samo povišenu temperaturu bez popratnih simptoma, tada se prvi dan bolesti rijetko može utvrditi uzrok.

Čim postoje neki od ranije spomenutih simptoma, treba konzultirati liječnika, a UKOLIKO SE RADI O DJETETU MLAĐEM OD GODINE DANA, TADA JE TO OBAVEZNO!

Uvijek postupajte hladnokrvno i razumno, jer nervoza i strahovi majke opterećuju dijete, koje živi u SIMBIOTSKOM ODNOSU sa majkom ili osobom koja se za njega brine. Zato majka ponašanjem treba djetetu pokazati da ona brine i da je sve pod kontrolom!

Isti odnos trebao bi se stvoriti između djetetova liječnika, djeteta i roditelja, te sve nejasnoće rješavati kroz međusobni dijalog i pregled djeteta.

preuzeto sa ljepota je zdravlje

Pobačaj


PROPUŠTENI POBAČAJ (missed miscarriage)
Propuštenim pobačajem smatra se onaj kada plod odumre i ostane u maternici, dok je cerviks zatvoren i nema krvarenja. Plod ne raste kao ni ženina maternica, pa se ovaj pobačaj zove tihim upravo zbog toga što ga se otkriva tek nekoliko dana ili tjedana nakon odumiranja ploda.
Kod nekih žena od početka trudnoće nema nikakvih osjećaja trudničkih simptoma, dok se kod drugih žena javljaju početni simptomi kao što su osjetljive grudi, mučnina i sl. koji počinju polako nestajati, te ako tkivo placente nastavi proizvoditi hormon hCG, žena će se i dalje osjećati trudnom, stoga je ovaj pobačaj još teže otkriti.


Nekoliko dana ili tjedana nakon pobačaja može se pojaviti bistra crvena krv iz vagine, potom i smeđi iscjedak. Nakon što odumre ovim pobačajem, plod se smanjuje istim stupnjem kao što raste u normalnoj trudnoći.
Ultrazvučnim pregledom moguće je točno utvrditi kada je plod odumro. Nakon toga treba se odlučiti za prirodni pobačaj, koji je i tako neizbježan ili za kiretažu, ovisno o preporuci liječnika. Najčešće se preporuča kiretaža kako bi se izbjegle moguće infekcije maternice.
Biokemijska trudnoća
Biokemijska trudnoća je vrlo rani pobačaj za koji žena niti ne zna ako nije vrlo rano (prije mjesečnice ili oko datuma očekivane mjesečnice) napravila kućni test, koji se pokazao jedva vidljivo pozitivnim ili je napravila test krvi ß hCG, koji je pokazao vrlo niske vrijednosti koje se ne dupliraju pravilno (svaka 2-3 dana), a ultrazvučnim pregledom ne može se vidjeti gestacijska vrećica.
Gotovo polovica svih prvih trudnoća završi ranim pobačajem kada je jajašce oplođeno, ali se ne implantira ili se implantira, ali ubrzo nakon toga propadne. Često, mjesečno krvarenje bude jačeg intenziteta s komadićima krvavog tkiva, te ponekad grčevima.
Mnoga su nagađanja o uzroku ovih ranih pobačaja: kromosomski problemi u razvoju fetusa, abnormalni endometrij, abnormalnosti maternice ili pojedine infekcije, te problem antitijela i dr.
Prolazite li kroz neki od postupaka izvantjelesne oplodnje – jedna studija u Americi pokazala je da 54,1% pacijentica koje su prethodno imale biokemijsku trudnoću zanesu prilikom slijedećeg IVF-a, suprotno od 46,5% pacijentica koje nisu nikako uspjele zanijeti.
Blighted ovum
Blighted ovum je naziv za anembrijsku trudnoću kada je jajašce oplođeno i implantirano u maternicu, no stanice se prestanu dijeliti i mijenjati, kao u normalnom procesu nastanka ploda.
I ovdje, kao i kod biokemijske trudnoće žena ima pozitivan test na trudnoću i osjeća se trudnom,no do pobačaja dolazi između sedmog i dvanaestog tjedna.
Ovaj pobačaj također može biti neotkriven nekoliko tjedana. Može se uočiti tek ranim ultrazvukom, gdje je vidljiva samo prazna gestacijska vrećica.
Kao kod propuštenog pobačaja treba razmisliti o mogućnostima prirodnog pobačaja ili kiretaže.
EKTOPIČNA TRUDNOĆA
Ektopična trudnoća ili vanmaternična trudnoća događa se kada se ženino oplođeno jajašce ugnijezdi prije dolaska u maternicu, najčešće u jajovode (oko 98%) ili čak u jajniku ili donjem dijelu abdomena. Oko 50% ovih trudnoća završi neizbježnim pobačajem. Ponekad ovu trudnoću tijelo upije prirodno, tako da žena nije niti bila svjesna trudnoće.
Preostalih 50% koji ne završe pobačajem započinju kao normalna trudnoća, s normalnim trudničkim simptomima i pozitivnim kućnim testom. Između 4. i 12. tjedna trudnoće (obično oko 5-8 tjedana), javljaju se bolovi u donjem dijelu abdomena, često na jednoj strani. Bol može doći iznenada i biti izrazito bolna, ali može početi i blago, te kulminirati nakon nekoliko sati ili dana. Abdomen može biti osjetljiv na dodir, a stomak može djelovati napuhnuto.
Kao kod biokemijske trudnoće i ovdje su razine hCG-a niske, a razina hormona umjesto da raste opada.
Mogući prijeteći znaci ektopične trudnoće:
bol kod mokrenja ili pražnjenja crijeva
lagani spotting ili krvarenje ili tamna i vodenasta krv
osjećaj nesvjestice, mučnine, bljedoća, ubrzan puls
bol na vrhu jednog ramena (u slučaju unutarnjeg krvarenja koje iritira živac koji izaziva ponavljajuću bol u jednom ramenu)
Ako se ektopična trudnoća ne liječi može biti opasna po život žene. Plod normalno raste do trenutka pucanja jajovoda i unutarnjeg krvarenja, gdje žena gubi svijest.
Ne zna se točan uzrok ektopičnoj trudnoći, ali postoje moguća stanja koja doprinose ektopičnoj trudnoći:
klamidija koja nije pravovaljano izliječena, a izaziva uništenje malih struktura poput dlačica koje pomažu oplođenom jajašcu prolaz kroz jajovode
operacija poput slijepog crijeva, prethodni carski rez ili prethodna ektopična trudnoća (zbog mogućih oštećenja jajovoda tijekom operacije)
korištenje minipilule kao kontraceptiva, jer ona usporava male strukture poput dlačica u jajovodu, te na taj način usporava i prijenos oplođenog jajašca u maternicu
pušenje – zbog neodređenog razloga
korištenje spirale i sl. kontraceptiva unutar maternice, koji blokiraju otvor u maternicu iz jajovoda, zaustavljajući oplođeno jajašce da se ugnijezdi u maternicu.
Neki hormoni za stimuliranje ovulacije kod postupanja izvantjelesne oplodnje (GIFT).
Ako posumnjate na ektopičnu trudnoću hitno se javite liječniku koji će vaginalnim ultrazvukom najčešće odmah otkriti ektopičnu trudnoću. Međutim, ako ona ipak nije vidljiva ultrazvukom, a bolovi se pojačavaju može se napraviti laparoskopija. U slučaju potvrde ektopične trudnoće liječnik će izvršiti laparotomiju – operaciju koja se izvodi pod generalnom anestezijom, te ukloniti trudnoću, a često i cijeli jajovod (salpingektomija). Ponekad se odstranjivanje trudnoće može učiniti i laparoskopski, bez uklanjanja jajovoda.
Novija metoda liječenja je lijekom methotrexatom, ukoliko je žena stabilna, jajovod nije puknuo, kroz nekoliko dana dolazi do pobačaja, te se na taj način izbjegava operacija i uklanjanje jajovoda, iako uspjeh nije uvijek zagarantiran.
Ektopična trudnoća može se ponoviti u 0,5 do 10% slučajeva.
Kako bi se tijelo potpuno oporavilo od ektopične trudnoće treba izbjegavati novu trudnoću 6 tjedana.
MOLARNA TRUDNOĆA
Molarna trudnoća ili "hydatidiform mole" započinje kao normalna trudnoća izostankom mjesečnice, znakovima trudnoće, no tijekom prva 3 do 4 tjedna dio placente (chorionic villi) odnosno trofoblast započinje proizvodnju vodene ciste ili šupljinu poput mjehura koja ubrzano raste, te može narasti od veličine badema do malog grejpa. Oko 12. tjedna javlja se vaginalno krvarenje.
Postoje dvije vrste molarne trudnoće:
kompletna mola – plod se nikako ne razvija, ali placenta se implantira i raste kao mnogo malih cisti, kao džepovi ispunjeni tekućinom
parcijalna mola – plod počinje rasti, ali ne može opstati i često ga upiju šupljine ispunjene vodom koje se neprestano množe

Nije poznato zašto dolazi do molarne trudnoće. Šanse da se ova trudnoća ponovi su 1:80.
PRIJETEĆI POBAČAJ
Najčešći znak prijetećeg pobačaja je vaginalno krvarenje ili spotting (točkasto krvarenje). Krv može biti svježe crvena, blijedo ružičasta ili smećkasta, te se mogu pojaviti i grčevi, menstrualni bolovi ili bolovi u leđima. Svi znakovi, osim onih povezanih s krvarenjem tipični su za normalan tijek trudnoće. Krvarenje se može pojaviti samo jednom ili nekoliko puta kroz nekoliko dana ili tjedana, često se javlja tijekom prvih 16 tjedana trudnoće.
Prijeteći pobačaj je upravo prijetnja vašeg tijela da će pobaciti. Kod prijetećeg pobačaj cerviks je zatvoren, a kada se otvori dolazi do neizbježnog pobačaja.
Važno je istaknuti da se krvarenje u trudnoći pojavljuje u 30% slučajeva i da često nije niti povezano sa trudnoćom, kao npr. hormonske promjene, razne infekcije, krvarenje iz polipa i sl. Polovica žena s krvarenjem u trudnoći ima ga i nakon rane trudnoće, a ipak rode zdravu bebu, dok druga polovica žena pobaci nedugo nakon početka krvarenja.
U slučaju bilo kakvog krvarenja treba se odmah javiti ginekologu. Samo ako je krvarenje dosta jako biti ćete zadržani u bolnici na promatranju. Ovo se može dogoditi i u slučaju pobačaja jednog ploda kod blizanačkih trudnoća.
Jedina preporuka kod krvarenja ne uključuje ležanje, već suzdržavanje od seksualnih aktivnosti (neke tvari u spermi izazivaju grčenje maternice) i napetosti do prestanka krvarenja.
NEIZBJEŽAN POBAČAJ
Do neizbježnog ili spontanog pobačaja dolazi kada se pobačaj ne može izbjeći, te je već u procesu – može biti rezultat prijetećeg pobačaja ili bez bilo kakvog drugog upozorenja.
U slučaju nepotpunog pobačaja, zbog ostataka ploda ili placente, svega što nije otišlo prirodno, treba izvršiti operaciju.
Fizički znakovi i rezultat neizbježnog pobačaja ovise u kojem ste razdoblju (do 6. tjedna, između 6. i 13. tjedna ili 14. do 20. tjedna).
Ako ste trudni do 6 tjedana pobačaj je sličan jako teškoj mjesečnici. Mogu se pojaviti mali krvavi komadići tkiva (1-2 cm) i blagi grčevi poput menstrualnih. Ovako rani pobačaj rijetko traži intervenciju liječnika.
Pobačaj se najčešće događa između 6. i 13. tjedna trudnoće. Ishod pobačaja ovisi samo o tome je li kompletan ili ne. Gotovo 80% ovih pobačaja završi prirodno, maternica ostane prazna, a krvarenje stane između jednog do tri tjedna, koliko treba i hormonima trudnoće da izađu iz sistema, tako prestaju i znakovi trudnoće. Preostalih 20% pobačaja završava operacijom jer su
dijelovi ploda ili placente ostali u maternici.
Pobačaj nakon 13. tjedna naziva se kasnim pobačajem i često je nepotpun, te zahtjeva operaciju. Plod i placenta su razvijeniji u ovoj fazi i iako plod lakše prolazi, mogu ostati dijelovi iskidane placente u maternici. Znaci pobačaja slični su onima kod ranog pobačaja, ali mogu imati i bolove poput trudova.
Rijetko dolazi do pobačaja nakon 14. tjedna, a ako se ipak dogodi česti uzrok je oslabljen cerviks.
PONAVLJAJUĆI POBAČAJ
Pobačaj se ponavlja kod 1 do 2% žena. Ponavljajućim pobačajem smatra se 3 ili više uzastopnih pobačaja. Dakle, u slučaju jednog ili dva uzastopna pobačaja, ne rade se nikakva medicinska ispitivanja, za razliku od tri ili više uzastopnih pobačaja, kada se nastoje utvrditi nasljedne abnormalnosti, kromosomski (genetski) test i dr. U nekim slučajevima uzroci ponavljajućih pobačaja mogu biti autoimune bolesti, dijabetes, hormonska neravnoteža, bolesti bubrega, nizak rad štitnjače i sl. Ovakva stanja se mogu liječiti, te na taj način smanjiti ili potpuno ukloniti daljnje pobačaje.
Uzrok pobačaja do 12. tjedna trudnoće može biti i niska razina hormona progesterona, te se uzimaju progesteronski nadomjesci prvih 12 tjedana trudnoće, iako to ne garantira sprječavanje pobačaja. Davanjem HCG-a hormona kojeg luči posteljica postižu se bolji rezultati.
Oko 15% žena koje su imale ponavljajući pobačaj imaju neki od tipova autoimunosti, dakle ženin imuni sistem tijekom trudnoće ne mijenja se kako bi spriječio tijelo od odbacivanja bebe. Liječi se davanjem steroida i lijekovima protiv grušanja krvi kao npr. niskim dozama aspirina/andola ili dnevnim heparinskim injekcijama.
Ako se radi o kasnom pobačaju nakon 14. tjedna, tu je često uzrok oslabljeni cerviks, te će se u daljnjim trudnoćama oko 12. tjedna izvršiti podvezivanje cerviksa ili serklaža.
Svaki od ovih pobačaja za ženu je izuzetno težak i frustrirajući, neovisno o stadiju u kojem se nalazi.

preuzeto sa: ljepota je zdravlje

Glavobolja u trudnoći


Kod trudnica često se pojavljuju tipične glavobolje koje mogu otežavati funkcionalnost. One su uzrok širenja krvnih žila u mozgu kao posljedice hormonalnih promjena u trudnoći. Tako može doći i do migrena čiji su simptomi bolovi na jednoj strani glave, pulsiranje u glavi pojačano prilikom kretanja, utrnulost, povraćanje, pa čak i poremećaji vida. 



Dolazi do napetosti vratnih mišića kao rezultata nepravilnog držanja. Ta se napetost može ublažiti opuštajućom masažom vrata koja potiče cirkulaciju i ujedno smanjuje glavobolje. Tradicionalna kineska medicina kaže da je najčešći uzrok glavobolje u trudnoći upravo blokada u meridijanima jetre i žućnog mjehura- ona se može ublažiti stimuliranjem akupresurnih točaka na glavi. Potrebno je zatvoriti oči, opustiti se i palcem nježno pritiskati točku između obrva, odnosno na korijenu nosa.
     Na pojavu glavobolja isto tako utječu klimatski čimbenici, na primjer vlaga. Potrebno je piti dovoljno tekućine da ne bi došlo do dehidracije koja rezultira glavoboljama. Prehrana mora biti balansirana jer je to preventiva za nisku razinu šećera u krvi.
     Čaj od đumbira potiče cirkulaciju dok čaj od kamilice ima umirujuć efekt na glavobolju. Kofein, alkohol, čokolada ili sir namirnice su koje je potrebno izbjegavati jer izazivaju migrenu.
     Glavobolje u trudnoći mogu se lako spriječiti i ublažiti pa nema potrebe paničariti.
     Posvetite vrijeme sebi, šećite na svježem zraku, opustite se i odmarajte te se posvetite laganim tjelesnim aktivnostima, što je zdravo i za dijete. Ne izlažite se stresu i već ste na pola puta da trudnoća prođe bez problema.

Njega pupka


- Pupkovina nestaje - pupak ostaje
Mjesec dana novorođenačke dobi svakako je najosjetljivije razdoblje za bebu i majku, pogotovo ako je riječ o majci prvorotkinji.


Pupčana vrpca koja je povezivala majku i plod tijekom trudnoće nakon poroda se podvezuje na nekoliko centimetara udaljenosti od kože novorođenčeta i presijeca. Tako nestaje fizička spona koja je povezivala majku i dijete tijekom devet mjeseci i omogućavala osobito privilegiran odnos, kojem nakon poroda zauvijek svjedoči njegov ožiljak, tj. pupak. Dio koji nakon podvezivanja ostaje na bebinu trbuhu naziva se pupčanim batrljkom, koji se tijekom idućih dana osuši, stvrdne i potamni, a između sedmog i desetog dana otpadne. Zaostaje pupčana ranica koja zacjeljuje još nekoliko dana. U rodilištu se o pupčanom batrljku brine zdravstveno osoblje, a nakon dolaska kući brigu preuzimaju roditelji uz pomoć patronažne sestre.



Što da, a što ne?



Njega pupka u prvim danima od osobite je važnosti za bebu, a vrlo je jednostavna. Pupčani batrljak treba svakodnevno njegovati, najmanje održavati suhim i čistim. Njega traje sve dok batrljak ne otpadne, nakon čega treba njegovati pupčanu ranicu dok potpuno ne zaraste (prestane vlažiti) - dva puta dnevno, najbolje ujutro i navečer, tijekom presvlačenja. Kako bi pupčani batrljak što prije otpao i kako bi prevenirali razvoj infekcije, treba voditi računa o tome da se batrljak ne moči (zato se dijete prvih dana samo briše vlažnom trljačicom ili pelenom), ne maže, odnosno ne posipa antibiotskim mastima i prašcima. Iako su se neka od tih sredstava uvriježila u uobičajenoj njezi pupka novorođenčeta, treba istaknuti da najnovije spoznaje upućuju na to da masti vlaže zonu koja treba biti suha, a prašak se na to dodatno sljepljuje, taloži i praktično "cementira" područje pupka. Ispod se lako razvijaju otporni mikroorganizmi koji mogu dovesti do infekcije pupčanog batrljka i pupčane ranice.



Zato je najbolje koristiti gotovu otopinu nekog antiseptika, posebno učinkovitog protiv bakterija i gljivica. Nemojte se bojati da ćete ozlijediti bebu tijekom njege pupka. Suhi pupčani batrljak ne boli jer je tkivo odumrlo. Beba može biti jedino nemirna zbog hladnoće, a najbolje ćete je umiriti mazeći je i nježno joj tepajući.



Postupak pri toaleti pupka

Prije toalete sve trebate staviti na dohvat ruke. Odstranite staru gazu, zatim sterilnom kompresom prethodno natopljenom u antiseptičku otopinu (npr. Octenisept) temeljito očistite okolnu kožu i rubno područje pupka, a dno pupka obilato natopite antiseptikom. Zatim laganim pritiskom kompresom natopljenom u otopinu antiseptika obrišite batrljak i ostavite ga da se suši oko jednu minutu. To će pospješiti sušenje i otpadanje batrljka. Umjesto sterilne komprese, možete koristiti štapić od vate

natopljen antiseptičkom otopinom. Na kraju batrljak prekrijte novom suhom sterilnom kompresom i pričvrstite je posebnim hipoalergenim flasterom (za njegu pupka) ili jednostavno rubom benkice. Preporučuje se rub pelene presaviti tako da ostane ispod pupka kako biste spriječili vlaženje pupka mokraćom.



Velika su pomoć pelene posebno prilagođene potrebi sprječavanja vlaženja pupka. Nakon što pupčani batrljak otpadne, njegu nastavljate na sličan način. Središnji dio pupčane ranice trebate obilato natopiti gotovom otopinom antiseptika (npr.Octenisept) i sačekati minutu da se posuši. Zatim preko pupka stavite sterilnu kompresu i previjete bebu na uobičajen način. Nastavite s ovom toaletom sve dok ranica potpuno ne zacijeli, tj. ne prestane vlažiti.



Kupanje - samo uz oprez


Kupati dijete dok pupčani batrljak još nije otpao možete samo ako ste vrlo vješti i imate iskustva. U svim drugim slučajevima (pogotovo prvorotkinje), savjetuje se brisanje novorođenčeta trljačicom sve dok pučani batrljak ne otpadne, a pupčana ranica potpuno ne zacijeli. Mame katkad tijekom prvih "kupanja" dodatno štite pupak od močenja prekrivanjem suhom i čistom pelenom ili sterilnom gazom. Brisanje bebe treba početi od glave (kose), zatim se redom brišu vrat, prsni koš, trbuh, ruke, leđa, noge i zatim spolni organi. Lice, oči, nos i uši mogu se prebrisati vaticom natopljenom u mlakoj kamilici. Treba paziti da je prostorija dovoljno zagrijana i da se dio tijela koji se trenutačno ne briše prekrije pelenom ili benkicom. Nakon brisanja možete sve pregibe premazati dječjim uljem.



Infekcija je moguća


Ako se pupak ne održava suhim i čistim, vrlo lako može doći do infekcije, koju ćete prepoznati po crvenilu i otečenosti kože oko pupka. Do upale može doći i nakon otpadanja batrljka dok se pupčana ranica još nije osušila, a prepoznaje se po tome što je dno ranice crveno, a može se pojaviti i gnojni iscjedak, uz neugodan miris. Najčešći uzročnici infekcija uglavnom su bakterije. Ako primijetite simptome upale, svakako kontaktirajte pedijatra koji će poduzeti odgovarajuće mjere liječenja.jednom dnevno, po potrebi i češće, te ga održavati.


domacide. forum