petak, 30. studenoga 2012.

Porođaj

Rođenje djeteta izaziva neizmjernu sreću svake obitelji, no dolaskom iz rodilišta svaka će majka tek tada osjetiti veliku iscrpljenost, kako psihičku, tako i fizičku.



To je izrazito osjetljivo razdoblje za svaku ženu - osjećaj velikog umora, prevelika osjetljivost na sitnice, razdražljivost, problemi sa dojenjem, nedostatak samopouzdanja, promjene na tijelu (opadanje kose, strije, mrlje na koži….).

Evo nekoliko savjeta u svezi uklanjanja najčešćih tegoba koje se pojavljuju nakon poroda:

Umor

Tijelo nakon poroda je jako iscrpljeno i s razlogom umorno. Uz sam porod tu je i dojenje i prilagođavanje ritmu prinove, koja se budi i po danu i po noći, diktirajući tempo koji je ponekad vrlo teško izdržati. Prvih tjedana nakon poroda, žena bi se trebala baviti najviše sa svojim novorođenčetom, dok za ostale kućanske poslove trebala bi imati pomoć od partnera ili nekog drugog. Trebala bi se puno odmarati jer jedino na taj način će biti strpljivija i zadovoljnija te se lakše može baviti sa svojim djetetom.



- Dojite u prvo vrijeme u ležećem položaju, jer se na taj način odmara i tijelo

- Izbjegavajte teški fizički rad, ne dižite teške predmete, pa ni stariju djecu

Promjene na tijelu

Sama trudnoća i porod promijenile su tijelo, koje većini žena se ne sviđa. Tu nema mjesta panici i nezadovoljstvu, nego si svaka žena treba dati vremena za vraćanje u staru formu. Trebalo je devet mjeseci da se donese dijete na svijet. Ponekad treba isto toliko, ako ne i više da se tijelo vrati u stanje prije trudnoće. Ništa se ne događa preko noći i zato se treba svaka novopečena majka treba naoružati strpljenjem i voljom! Najvažnije je da se krene sa laganom tjelovježbom (gimnastika, plivanje, brzo hodanje, šetanje). Kod kuće koristite svaku priliku da vježbate nekoliko puta na dan:



- Uvucite trbuh i stražnjicu (ostanite u tom položaju što je duže moguće kako bi se ojačali mišići trbuha i međice) bez obzira da li stojite, sjedite ili ležite. Dobro je da se svakodnevno nosi steznik i to odmah nakon poroda.

- Koncentrirajte se na pupak i pokušajte ga uvući kao da želite da se popne do grla

- Sjednite na pod, tabane okrenite jedan prema drugom, ruke stavite na noge. Ljuljajte se s jedne strane na drugu - ova je vježba vrlo korisna za masiranje stražnjice i u borbi protiv „jahaćih hlača“

- Držite se uspravno kao da nešto nosite na glavi

- Tuširajte se naizmjenično hladnom i toplom vodom
Veliko nezadovoljstvo kod većine žena izazivaju tamne, smeđe - sivo mrlje po licu i trbuhu zbog pojačane pigmentacije. U većini slučajeva one nestaju nakon nekoliko tjedana nakon poroda.Međutim, puno veći problem su strije koje se pojavljuju na trbuhu, bokovima, grudima i bedrima za vrijeme trudnoće. Loša je vijest da se one nikada neće potpuno izgubiti, ali se mogu znatno ublažiti različitim proizvodima.
S vremenom će strije postati svjetlije - jedva primjetne srebrnaste trakice. Povratak mišićnog tonusa i redukcije tjelesne težine također će na njih aktivno djelovati.

Veliki broj žena primjećuje da im nakon poroda opada kosa. Potrebno ju je prati blagim šamponom, uzimati vitamine i minerale kojim će ojačati korijen kose i povratiti prijašnju kvalitetu.

Inkontinencija

Inkontinencija, odnosno „bježanje“ mokraće je česta pojava nakon poroda, pa je preporučljivo raditi vježbe (nakon mokrenja treba stegnuti međicu, udahnuti zrak i zatim je opustiti) te uzimati proizvode na bazi brusnice.

 Problemi sa stolicom

 Problemi sa stolicom (zatvor, hemoroidi) nastavljaju se i nakon poroda. Za hemoroide vrijede ista pravila kao i za vrijeme trudnoće. Treba ih redovito prati u mlakoj vodi i mazati kremama predviđenim za njih. Dobra je vijest da se kod većine žena povlače petnaest do dvadeset dana nakon poroda.

 Zatvor je najčešće posljedica hormona, ali i straha od „tiskanja“ zbog boli u području međice. Usprkos tome, izuzetno je važno za majku da ima redovitu stolicu. Ključna je zdrava prehrana s puno ostataka, odnosno vlaknastom hranom te svakodnevno uzimanje cca 2 l tekućine (najbolje vode ili prirodni sokovi). Ako takva prehrana ne pomogne, može se preporučiti povremeno uzimanje blagih sredstava za čišćenje.

 Prehrana

Nakon trudnoće, svaka žena bi trebala posebnu pažnju posvetiti prehrani. To je posebno važno kod dojilja. Ne treba se pretrpavati hranom jer su potrebe za hranom dojilje tek nešto veće nego inače. Važno je da se pridržava tri pravila: jesti redovito, umjereno i raznoliko. Oprezno treba koristiti sol te izbjegavati masnu hranu i alkohol. Slatkiše, kolače, gazirana pića treba svesti na minimum. Šećer se može zamijeniti umjetnim sladilom, ali se treba pridržavati preporučenih dnevnih doza naznačenih na uputama za uporabu.

Jedite puno voća i povrća, juha te uzmajte puno tekućine ( sokovi od cijeđenog voća). Nakon poroda, odnosno za vrijeme dojenja su povećane potrebe za energijom i nutrijentima, pa se svakoj ženi preporučuje uzimanje vitaminsko-mineralnih proizvoda.

- Hypnobirthing - prekrasno iskustvo rađanja
Trudnice često ne žele ni razmišljati o “tom danu”, i porođaj očekuju sa strahom.


Gotovo cijeli svoj život žene su preplavljene negativnim pričama o iskustvima rađanja drugih žena. Svi, od njihovih majki, sestara, rođaka, prijatelja do potpunih stranaca, žele im ispričati o strahotama rađanja. Naučene su vjerovati da porođaj prati jaki bol, i to izaziva strah. Strah uzrokuje da su njihova tijela napeta, zgrčena, a ta napetost sprječava tijelo da lagano izvede normalnu, fiziološku funkciju rađanja. Rezultat? – upravo ono čega se žene najviše boje – dugi, bolni i razočaravajući porođaj, koji donosi još jednu priču …

Nema straha, nema boli
No, ne mora biti tako! Bol nije nužni pratilac porođaja. Porođaj može i treba biti mirno, sigurno i radosno iskustvo kojeg ćete se rado prisjećati cijeli život. HypnoBirthing® metoda, koju je prije više od 20 godina osmislila Marie “Mickey” Mongan, pomaže vam da to i ostvarite.

Samohipnoza, tehnike disanja, otpuštanje straha...
Jednostavni program edukacije koji uključuje samohipnozu, posebne tehnike disanja i vizualizaciju omogućuje ženama da se riješe negativnog “programiranja” o rađanju, da otpuste strah i prihvate porođaj kao nešto normalno i zdravo. Žene uče kako da vjeruju svom tijelu i surađuju s njim da bi rodile svoje dijete mirno i nježno, oslanjajući se na svoje prirodne instinkte rađanja.

Usklađeni um i tijelo
Kad je žena primjereno pripremljena za porođaj i kad su um i tijelo usklađeni, proces rađanja, koji je Priroda tako savršeno osmislila, odvija se slobodno i bez bola.
HypnoBirthing® metoda pomaže ženi da se poveže sa svojim prirodnim instinktima rađanja – tijekom porođaja ona je budna, svjesna i često nasmijana, a dolazak svog djeteta na svijet dočekuje s radošću i puna energije.
Užitak prvog pogleda i dodira trenutak je koji pamtite cijeli život!

- Što ponijeti u rodilište?
Približno mjesec dana prije porođajnog termina, vrijeme je da pripremite svoju torbu za rodilište.


Općenito, sa sobom u rodilište trebate ponijeti:
- osobnu (ličnu) iskaznicu, zdravstvenu knjižicu, trudničku knjižicu s naznačenom krvnom grupom,
- medicinsku dokumentaciju kontrola trudnoće te medicinsku dokumentaciju o eventualnim kroničnim bolestima,
- pribor za osobnu higijenu,
- spavaćice s kopčanjem po sredini kako biste mogli dojiti (2 do 3 kom),
- ogrtač,
- ručnike (2 kom),
- uloške ( 1 do 2 paketa),
- papuče.

Kada vaši najdraži dođu u rodilište po vas i dijete, trebaju vam osim cvijeća, ponijeti i neke stvari:
- odjeću i obuću koja vas neće sputavati i stezati, pa vam savjetujemo da izbjegavate hlače. Ako putovanje traje više sati, neka vam pripreme i neki napitak, najbolje voćni sok, te eventualno obrok.

A za novorođenče će vam trebati:
- jastuk,
- dekica ili prekrivač,
- benkica i košuljica ili dvije benkice,
- pamučna kapica,
- za hladnije dane topla vestica i kapica,
- tetra pelene (5 kom), može i u kombinaciji s jednokratnom pelenom,
- nosilica ili košarica.

Ako će putovanje duže potrajati, trebat će vam i rezervne pelene za prematanje te bočica s hranom, ako niste u mogućnosti dojiti.

- Porođaj počinje
Na samom početku pravih trudova dobro je javiti se svom ginekologu ukoliko će vas on  porađati, ili izravno u rodilište.


Približavanjem termina porođaja učinit će vam se da se dijete spustilo niže u zdjelicu, pa ćete moći lakše disati. No, u višerotkinja taj se znak ne mora pojaviti sve dok ne počnu pravi trudovi. Kontrakcije maternice koje su se tijekom trudnoće rijetko pojavljivale, sada mogu biti učestalije i uzrokovati uznemirenost i nesanicu. Sada možete izgubiti kilogram, dva na svojoj težini, što se može pripisati pojačanoj brizi oko kućanstva, djece koja ostaju kod kuće te stvari za bebu.

Kada otići u rodilište
Na samom početku pravih trudova dobro je javiti se svom ginekologu ukoliko će vas on  porađati, ili izravno u rodilište. Za prvorotkinje vrijedi pravilo da mjere trudove dok razmak između njih ne bude 5 minuta tijekom dva sata, a višerotkinje trebaju otići u rodilište pola sata  ili najviše sat od početka pravih trudova. U rodilište svakako morate otići ako je došlo do pucanja vodenjaka, iako vam još nisu počeli pravi trudovi. Vodenjak može prsnuti različito: u obliku vrlo oskudnog vodenog iscjetka pa sve do obilnog i naglog otjecanja plodove vode. Ukoliko ste počeli krvariti, čak i ako nemate trudove, morate se javiti ginekologu. Smanjenje pokretanja djeteta (manje od tri tijekom jednog sata), također je znak da se javite liječniku, jer u tom slučaju postoji sumnja da je vaše dijete ugroženo.

Partner na porodu
Mnogi budući očevi žele biti nazočni porodu, što svakako valja poduprijeti. Pomoć i potpora supruga tijekom poroda od neprocjenjive je vrijednosti ukoliko su budući roditelji dobro educirani. Suprug treba aktivno surađivati i pomagati supruzi za vrijeme poroda. Prvi plač djeteta ostat će nezaboravan doživljaj za roditelje.

U rodilištu
Ukoliko ste obavljali redovite preglede tijekom trudnoće, sigurno ste već dobili stanovite upute o tome što vas očekuje prije ulaska u rađaonicu. Liječnik će vam postaviti neka pitanja o tijeku trudnoće, učestalosti trudova te o eventualnim prethodnim trudnoćama. Slijedi uobičajeni pregled porodničara koji će utvrditi kolika je otvorenost materičnog ušća. Potom će palpacijom trbuha, ocijeniti položaj djeteta te ostale karakteristike odnosa djeteta i zdjelice. Sestra će vas pripremiti za porođaj: izmjeriti krvni tlak, pregledati urin, snimiti kucaje čedinjeg srca i učestalost trudova te obaviti toaletu, odnosno, dati klizmu i obrijati vam dio oko vanjskog porođajnog kanala.
Uloga vodenjaka u porodu
Vodenjak je dio plodovih ovoja i plodne vode, koji se neposredno prije početka poroda uvlači u vrat maternice i pomaže u širenju materičnog ušća. Do prskanja vodenjaka dolazi onda kada je materično ušće potpuno otvoreno. Ako vodenjak spontano prsne ranije govorimo o prijevremenom prsnuću plodovih ovoja. Kod prijevremenog prsnuća plodovih ovoja porod je obično produljen i kompliciran infekcijom.
Kako olakšati bolove
Tijekom truda zauzmite položaj koji vam najviše odgovara. Koncentrirajte se na pravilno disanje, češće mokrite jer je puni mjehur kočnica trudova i usporava porođaj. Nemojte ništa jesti niti piti tijekom porođaja, a usta možete osvježiti kriškom naranče ili limuna. Trudovi, koji se pojačavaju u frekvenciji i intenzitetu napredovanjem porođaja, uglavnom se osjećaju u donjem dijelu trbuha, preponama i katkad u križima. Bol u prvoj i drugoj  porođajnoj dobi danas je najčešće kontrolirana lijekovima i epiduralnom anestezijom. U većine će rodilja biti potrebno dati nešto protiv bolova.
Najčešće su to lijekovi koji se daju u venu ili mišić. Iako postoje brojni lijekovi koji imaju analgetski učinak, u porodu treba prvenstveno dati onaj lijek koji će biti efikasan, smanjit će intenzitet boli, a neće biti štetan ni za majku ni za dijete. Danas se u porodu rabe uglavnom dva različita lijeka: jedan od njih je dobro poznat sedativ, Apaurin, a drugi je narkotik, petidin koji slično djeluje kao morfij, ali nema nuspojava i nije štetan ni za majku ni za dijete.

Epiduralna anestezija za porođaj
Epiduralna anestezija koristi se za carski rez, ali i za obezboljavanje vaginalnog poroda. Za epiduralnu anesteziju anestetik se daje kroz kateter (tanka plastična cjevčica) u opnu koja obavija kralježničku moždinu u donjem dijelu kralježnice, i na taj način se blokira osjet od struka naniže.
Ukoliko rodilja ima intenzivne bolove tada se obično odlučujemo dati tzv. epiduralnu anesteziju. Kod epiduralne anestezije koju daje iskusan anesteziolog u rađaonici, postiže se potpun analgetski učinak, drugim riječima porod u potpunosti postaje bezbolan i što je također bitno naglasiti, trajanje poroda se skraćuje.

Indikacija za epiduralnu anesteziju
Glavna indikacija je bol. Epiduralna anestezija može biti indicirana u svih operativno dovršenih porođaja, kada se želi izbjeći opća anestezija.
Postoje li komplikacije kod epiduralne anestezije? Komplikacije se mogu pojaviti, ali su one izuzetno rijetke ukoliko epiduralnu anesteziju daje iskusan anesteziolog.
No, epiduralna anestezija se ne smije shvatiti kao čudesna metoda za sve rodilje. Zlatno pravilo u
opstetričkoj anesteziji glasi: ako rodilja nema boli, anestezija nije potrebna.
Psihološke i alternativne tehnike u opstetriciji

U nekih žena strah može pojačati bol uterinih kontrakcija, otvaranje materičnog ušća i rastezanje mišića dna zdjelice. Psihofizička priprema, kako majke tako i oca, izuzetno je važna za porođaj.
U brojne alternativne tehnike anestezije spadaju:(a) hipnoza; (b) prirodni porođaj; (c) psihoprofilaksa; (d) akupunktura; (e) transkutana stimulacija živaca. Sve ove tehnike mogu se i kombinirati.
Psihoprofilaksa je danas najpopularnija metoda. Metoda se sastoji od edukacije, odnosno od upoznavanja trudnice s fiziologijom trudnoće i poroda. Osnova psihoprofilakse je da se upoznavanjem fiziologije trudnoće i poroda može svladati bol za vrijeme poroda, drugim riječima izbjegava se strah. Jednostavno rečeno, strah dovodi do spazma mišića, a spazam mišića dovodi do boli i tu se stvara začarani krug koji dovodi do produljenja poroda koji se onda često, u interesu majke i čeda, mora dovršiti carskim rezom. Upravo spoznajom o fiziologiji trudnoće i poroda može se izbjeći komponenta straha i time umanjiti bol. Na tečajevima psihoprofilakse koji se kontinuirano organiziraju u većini rodilišta, domovima zdravlja i oglašeni su u okviru humanitarnih udruga trudnice se upoznaju s radom u rađaonici. Trudnica će se upoznati s anatomijom i fiziologijom trudnoće i poroda. Naučit će tehniku disanja za vrijeme poroda. Trudnice koje su na tečajevima psihofizičke pripreme upoznale fiziologiju poroda i koje znaju pravilno disati za vrijeme trudova imat će doživljaj boli znatno slabiji od onih koje su u paničnom strahu. Topao, uljudan odnos osoblja u rađaonici prema rodilji, pomoći će da se u rodilje smanji strah.

- Porođajno doba
Porod je podijeljen u četiri porođajna doba. Nakon drugog porođajnog doba možete zagrliti svoju bebicu.


Prvo porođajno doba ili doba otvaranja
Počinje s prvim simptomima porođaja i završava s potpunom otvorenošću materičnog ušća. Stezanjem maternice, koja je u cijelosti zapravo jedan jak mišić, dijete se glavicom postupno utiskuje u zdjelicu i pred sobom skraćuje vrat maternice i postupno otvara njezino ušće. Kada je vrat maternice proširen oko 10 cm, tada ste potpuno otvoreni i to je kraj prvog porođajnog doba.

Ginekolog će vas pregledati na početku porođaja te nastaviti pratiti u pravilnim razmacima, kako bi utvrdio napredovanje poroda. U prvorotkinja ovo doba traje 11 do 12 sati, a u višerotkinja 6 do 7 sati. Tijekom poroda nadziru se otkucaji djeteta te jačina i učestalost trudova. To je tzv. kardiotokografija. Učestalost, trajanje i jakost trudova treba pozorno pratiti kako bi se predvidio tijek poroda, dali potrebni analgetici te pazilo da kontrakcije ne budu prejake. Pojava oskudnijeg krvarenja iz rodnice najčešće nije zabrinjavajuća. Tijekom poroda treba kontrolirati krvni tlak rodilje, temperaturu, frekvenciju srca te ritam disanja.
U ranoj fazi prvog porođajnog doba možda ćete htjeti stajati, sjesti ili okrenuti se na bok, što je u slučaju urednog nalaza dozvoljeno. Tijekom trudova potrebno je gotovo normalno disati, s napomenom da se na početku i na kraju truda diše ujednačeno i duboko, udišući na nos, a izdišući na usta. Kada trud dođe do vrhunca, nastojite nastaviti disati. Između trudova, kada bol nestane kao da nikada nije ni bila, moći ćete nakratko zaspati, što je svakako preporučljivo jer ćete tako uštedjeti energiju. Medicinska sestra pa i ginekolog odgovorit će vam na pitanja, objasniti vam nalaz ili vas jednostavno primiti za ruku i na taj način olakšati bolove i uliti povjerenje.

Drugo porođajno doba ili faza izgona djeteta
Ono počinje potpuno otvorenim ušćem maternice a završava rađanjem djeteta. Kod prvorotkinja obično traje oko dva sata, a kod višerotkinja oko pola sata, iako može biti i dulje i kraće.
Sada ćete imati snažan nagon za tiskanjem, osjećat ćete se umorno, a možda postanete potišteni, razdražljivi, plačljivi, što je uzrokovano jačinom trudova. U strahu da bol više neće moći izdržati, nepripremljene rodilje možda će poželjeti roditi carskim rezom. Može se pojaviti i jači krvavi iscjedak. Zbog pojačanog pritiska na završni dio debelog crijeva, neke će dobiti nagon za stolicu.
Drugo porođajno doba najveći je napor za majku i dijete, no i razdoblje kada ćete najviše pomoći svojim aktivnim zalaganjem. Kako se suzdržati od tiskanja kada za njega još nije vrijeme? Možda će vam pomoći ako legnete na bok i malo privinete noge k sebi. Ili, kleknite na krevet s glavom oslonjenom na jastuk, a stražnjicu podignite. Sada vam i partner može puno pomoći. On će vas hrabriti, pomoći vam pravilno disati, brisati znoj s lica, navlažiti usnice, pokriti vas ako osjećate drhtavicu.
Zauzmite što udobniji položaj. Predlažemo vam poluležeći. Za vrijeme tiskanja nagnite glavu prema prsima, spustite ramena prema krevetu, a noge na razinu niže od stražnjice tako da se sa stražnjicom nalazite na rubu kreveta, a petama se upirete o podnožje.
To je jedan od najčešće korištenih položaja za rađanje, jer je majci relativno jednostavan, a primalji su dostupni glavica djeteta i međica.
Kada budete potpuno otvoreni, možete početi s tiskanjem. Trudovi su sada najjači i potrebno im je prilagoditi disanje. Na početku samog truda duboko udahnite, zadržite zrak u plućima te pritisnite prema dolje. Kad vam ponestane daha, brzo izdahnite, te nekoliko puta prije sljedećeg dubokog udisaja kratko udahnite i ponovno zadržite dah te počnite tiskati. Važno je da stalno slušate upute primalje i liječnika, koji pomažu pri završnom oslobađanju glavice, ramena i trupa djeteta iz porođajnog kanala.
Kad izviri glavica djeteta, primalja će vam reći da prestanete tiskati, jer ako se glavica istisne prebrzo, može vam popucati koža međice. Stoga se opustite i nekoliko sekundi samo dašćite. Ako postoji opasnost od jakog pucanja kože ili je dijete ugroženo, napravit će vam epiziotomiju, urez međice. Glavica izlazi licem prema dolje. Primalja će, vjerojatno, pregledati pupkovinu kako bi se uvjerila da nije omotana oko djetetova vrata. Zatim djetetu okrene glavicu na jednu stranu, tako da se nalazi u ravnini s njegovim ramenima. Primalja će očistiti oči, nos i usta, a ako je nužno isisati aspiratorom tekućinu iz gornjeg dijela dišnih putova. U sljedeća dva truda tijelo će iskliznuti i tada ćete čuti najljepši zvuk - prvi plač svog djeteta. Mnoge majke taj trenutak opisuju kao jedan od najljepših u životu. Vjerojatno će vas preplaviti osjećaj olakšanja, nježnosti prema tom krhkom biću, a možda i zbunjenost i čuđenje. Primalja će dignuti dijete i nakon podvezivanja pupkovine, staviti vam ga na prsa. Taj dodir kože uz kožu smiruje dijete, jer ono ponovno čuje otkucaje majčina srca, zvuk koji je slušalo tijekom devet mjeseci. Trenutak opuštanja važan je i za bolju produkciju majčinog mlijeka.

Treće porođajno doba ili posteljično doba
Nakon poroda djeteta dolazi do ljuštenja i istiskivanja posteljice. To obično traje 10 do 20 minuta. Tijekom porođaja ili neposredno nakon njega vjerojatno ćete dobiti injekciju koja će pojačati kontrakcije mišića maternice, pa će se posteljica ranije i pravilnije istisnuti. Kada je posteljica izašla, liječnik će je pomno pregledati, kako bi se uvjerio da je čitava.

Četvrto porođajno doba
U rađaoni ćete ostati još dva sata nakon porođaja kako bi bili pod budnim okom liječnika i primalja. Sada su moguća krvarenja maternice koja se katkad slabo stisne nakon porođaja.

- Kako prepoznati početak porođaja?
Nastupu porođaja u određenom broju slučajeva prethodi prsnuće vodenjaka. Prsnućem vodenjaka nestaje barijera koja je izolirala plod od vanjskog okruženja te je time plod izložen različitim vanjskim utjecajima, odnosno infekcijama.


Rastom ploda u maternici, povećava se i veličina maternice. Već u prvom tromjesečju njezina stjenka odeblja. Napredovanjem trudnoće i rastom ploda, stjenka se polako stanjuje. Mišić maternice je tijekom većeg dijela trudnoće relaksiran, a vrat maternice (cerviks) tvrd i zatvoren.
Prije nastupa porođaja događaju se promjene u mišiću i vratu maternice. Dolazi do procesa tzv. „sazrijevanja“ vrata maternice. On postupno omekšava, skraćuje se i konačno, otvara se da bi omogućio prolaz ploda. Usporedno s početkom promjena na vratu maternice, javljaju se i promjene na materničnom mišiću koji se biokemijski priprema za stvaranje i prenošenje  podražaja koji će dovesti do pojave trudova.
Pod utjecajem hormona dolazi također do omekšavanja vezivnog tkiva dna male zdjelice. Tkivo postaje mekše i elastičnije te dopušta određenu rastezljivost za vrijeme prolaska ploda.
Maternica se sporadično kontrahira tijekom cijele trudnoće. Te kontrakcije nastaju samo u pojedinim segmentima maternice, nekoordinirane su i trudnice ih često ni ne osjećaju. One se nazivaju Braxton-Hicksove kontrakcije.
Sve navedene promjene prilično su klinički „nevidljive“. No neke od njih ipak mogu upozoriti buduću majku da se bliži trenutak porođaja.
U posljednja četiri tjedna trudnoće aktivnost mišića maternice postaje sve jača i sve više koordinirana. To se može zamijetiti kao tzv. „lažni ili prethodni trudovi“. Oni su rijetki, slabi i kratkotrajni.
Oko 24h prije početka pravih trudova javljaju se tzv „pripremni“ trudovi koji postaju sve jači i sve češći. Rodilja tada može zamijetiti da se plod umirio, odnosno da se smanjio broj pokreta koje majka osjeća i to je normalna pojava pred porođaj. Kada se trudovi, kod prvorotke, počnu javljati  periodički po dva u 10 minuta tada smatramo da su nastupili pravi trudovi i tada bi se trebali uputiti u rodilište. Kod višerotki se savjetuje ženama da se upute u rodilište čim trudovi poprime određeni ustaljeni ritam, jer kod njih porođaj traje kraće i sve opisane pojave zbivaju se brže.
Početku pojave trudova može prethoditi ispadanje cervikalnog čepa. To je gusti, viskozni sekret iz cerviksa koji ispadne kada se cerviks počne otvarati pod utjecajem pripremnih trudova . Njegova je funkcija zatvaranje cervikalnog kanala za vrijeme trudnoće.
Važno je napomenuti da svaki porođaj ne započinje na jednak način. Navedene promjene katkad  ne moraju biti tako jasne i zamjetne. Nastupu porođaja u određenom broju slučajeva prethodi prsnuće vodenjaka. U tom slučaju se ne smije čekati pojava trudova već se trebate odmah uputiti u rodilište gdje će vas dalje pripremiti za porođaj. Prsnućem vodenjaka nestaje barijera koja je izolirala plod od vanjskog okruženja te je time plod izložen različitim vanjskim utjecajima, odnosno infekcijama. Plod nije ugrožen ako porođaj napreduje očekivanim tempom, međutim kod produljenih porođaja koji su počeli prsnućem vodenjaka, liječnik će ordinirati antibiotik još za vrijeme porođaja da bi se spriječio razvoj infekcije i majke i djeteta. Jednako tako treba znati da normalan porođaj katkada može započeti sukrvicom. Pojava sukrvice također je znak da treba krenuti u rađaonicu. Ukoliko se radi o jačem krvarenju treba se što hitnije javiti u bolnicu.

- Carski rez - zašto i kako?
Carski rez je operacija kojom se porađa dijete kroz rez trbušne stjenke, maternice i plodovih ovoja.


onekad trudnicu pripremljenu za normalni porođaj, iznenadi odluka porodničara da trudnoću dovrši operacijom, odnosno carskim rezom. Operativnim putem dovršava se otprilike 15% trudnoća. Relativno velik broj rodilja od liječnika zahtjeva operativno dovršenje trudnoće pa je važno naglasiti da je to kirurški zahvat koji nosi sa sobom svoje kirurške i anesteziološke komplikacije. Iako su modernom tehnologijom komplikacije svedene na minimum, liječnik neće majku izlagati navedenim rizicima ukoliko ne postoji opravdana i čvrsta medicinska indikacija. Unatoč vrlo strogim indikacijama, zamjećuje se sve veći porast broja trudnoća dovršenih carskim rezom. Žene se danas sve kasnije  odlučuju na trudnoću pa takve trudnoće nose rizik za razvoj komplikacija, što je najvjerojatnije razlog tomu.

Kada se liječnik odlučuje za operativni način dovršenja trudnoće?

Ako je dijete preveliko da bi sigurno prošlo kroz zdjelicu majke. Taj se problem katkad uoči prije samog porođaja, ali najčešće se na njega posumnja kada porođaj ne napreduje prema očekivanjima. Drugi razlog je - fetalna ugroženost: prijevremeni porod jako malog djeteta, loš kardiotokografski nalaz (CTG), protrahiran porod, mekonij u plodovoj vodi. To znači da dijete ima poteškoća tijekom porođaja te da porođaj treba odmah dovršiti. Razlog za carski rez mogu biti problemi s posteljicom, neobični položaj djeteta u maternici, najčešće položaj zatkom, dijabetes u trudnoći ili povišeni krvni tlak te neke druge bolesti majke. Vaginalni porod kod višeplodne trudnoće je također rizičan porod pa se porodničari i tada u interesu i majke i djeteta odlučuju na carski rez.

Kako se izvodi carski rez?
Rez je najčešće poprečni u donjem dijelu trbuha otkud se pristupa na maternicu te se kroz učinjeni otvor polagano izvlači dijete. Na operativnom dovršenju trudnoće uvijek je prisutan pedijatar te mu se dijete odmah po porodu predaje na ruke, a porodničar za to vrijeme izvlači posteljicu. Cijeli postupak traje dvadesetak minuta, a od samog početka zahvata do poroda djeteta protekne oko 4-7 minuta. Po završetku zahvata rodilja se odveze u jedinicu intenzivne skrbi, gdje se nakratko zadržava zbog kontrole krvnog tlaka, krvarenja iz rodnice i potpunog buđenja iz anestezije i tek tada se odvozi u posebnu sobu za babinjače nakon carskog reza. Rodilja ostaje u krevetu 48 sati i stalno je pod kontrolom medicinskog osoblja. Nadzor nad rodiljom potreban je zbog mogućih komplikacija zahvata kao što su infekcija te opasnost od mogućeg krvarenja ili tromboze.

Carski rez ne bi trebao biti razlog izbjegavanja porođajnih bolova. Postporođajni oporavak je zamjetno duži nakon operativnog dovršenja trudnoće kao i bolovi koji su uzrokovani kirurškim zahvatom.

- Prirodni porođaj
Porod nije jedan akt već čitav slijed zbivanja s kojima bi majka morala biti upoznata.


Za način donošenja ploda na svijet bez zahvata liječnika i primalje te bez upotrebe ikakvih lijekova koristi se termin ''prirodni porod''.

Porod nije jedan akt već čitav slijed zbivanja s kojima bi majka morala biti upoznata. Upoznavanje majke s porodom uvelike olakšava sam porod zbog manjeg osjećaja straha koji je prisutan kod svake prvorotke te kvalitetnijeg i bržeg donošenja ploda. Danas je moguće roditi prirodnim putem, ali na takvoj želji majka može ustrajati jedino ako djetetu ne prijeti opasnost zbog takvog načina poroda. Za procjenu rizika zadužen je liječnik koji će upozoriti majku na vrijeme kako bi se izbjegle komplikacije i za majku i za dijete.

Nekoliko dana prije samog početka poroda javljaju se pripremni trudovi. Oni su neredoviti, slabijeg intenziteta (traju kraće od 15 sekundi) i najčešće se opisuju kao neugodna stezanja u donjem dijelu trbuha. Pojava sve češćih i snažnijih kontrakcija te pojava dugotrajnijih trudova znak su početka poroda i tada se trebate uputiti u rodilište. Ponekad i prije pojave trudova dolazi do prsnuća plodovih ovoja. Tada se bez obzira jesu li nastupili trudovi, trebate uputiti u rodilište jer puknućem plodovih ovoja dijete više nije izolirano od vanjskog svijeta te je potreban liječnički nadzor da bi se spriječila moguća infekcija djeteta.

Tjedan ili dva prije predviđenog termina poroda majka bi morala otići na pregled ultrazvukom na kojem bi se trebala ustanoviti težina ploda. Naime, odluka o načinu poroda prirodnim putem ili carskim rezom često se temelji i na procjeni odnosa težine djeteta i veličine porođajnog kanala majke. Porođajni kanal je put kojim dijete prolazi iz maternice majke do vanjskog svijeta. Ukoliko se procijeni da porođajni kanal nije dovoljno velik za prolazak djeteta, majka će biti upozorena te bi trebala odustati od želje za prirodnim porodom.

Kada majka jednom dođe u rodilište, dežurni liječnik će je ispitati o početku trudnoće, njezinom tijeku, ishodu ranijih trudnoća i komplikacijama ukoliko postoje. Sa sobom u rodilište trebali biste ponijeti svu dokumentaciju o trudnoći. Nakon anamneze, mjerenja tlaka i pulsa, liječnik će kliničkim pregledom pokušati utvrditi je li porod započeo. Vaginalnim pregledom utvrđuje se zrelost i održanost cerviksa. Ako se utvrdi da je porod započeo, primalja će učiniti toaletu koja uključuje depilaciju vanjskih genitalnih organa te dati klizmu. Nakon čišćenja slijedi premještaj u rađaonicu. Majka, temeljem Zakona o zaštiti prava pacijenta, može odbiti pojedine pripremne radnje poput klizme, no pripremne radnje nisu hir liječnika i primalje već postupci uz pomoć kojih milijuni žena diljem svijeta rađaju svoju djecu te tako smanjuju rizik nastanka komplikacija koje bi ugrozile život čeda.
U rađaonici će se poslušati otkucaji srca djeteta uređajem koji se zove kardiotokograf. Ovo je također jedan od parametara kojim se procjenjuje ugroženost djeteta te je i na ovoj razini moguće donijeti odluku za nastavkom prirodnog poroda ili dovršenje trudnoće carskim rezom, odnosno za poduzimanjem drugih intervencija.
Aktivnost i položaj majke su također bitni za daljnji napredak poroda. Za rodilju je najudobniji položaj na lijevom boku. Taj je položaj ujedno i najprimjereniji jer u položaju na leđima gravidni uterus svojim pritiskom na majčine vene može otežati priljev krvi u srce.

Učestalost trudova se povećava, a njihovo trajanje je sve duže te se povećava i njihova jačina. Liječnik i primalja će trudnicu voditi kroz porod te joj reći kako da pravilno iskoristi snagu trudova koji sve češće nadolaze. Trudovi se najbolje iskoriste ukoliko se zajedno s njima tiska te se na taj način i najmanje troši snaga trudnice, koja je iznimno potrebna za prirodni porod. Trudovi mogu trajati i do minutu i pol, a pauza između trudova je oko jedne minute. Napredovanjem poroda nestaje cerviks te se plod sve više spušta u zdjelicu. Majka svojim tiskanjem gura dijete kroz porođajni kanal te dijete napokon izlazi. Dijete izlazi zajedno s pupkovinom koju liječnik ili primalja prvo podvezuju, a zatim i režu. Tada se dijete pokaže majci te mu se izmjere visina i težina.

Majku očekuje još porod posteljice koja se porađa otprilike 20 minuta nakon djeteta.
Majka boravi još dva sata poslije poroda u rađaonici kako bi se na vrijeme uočile moguće komplikacije i krvarenje. Nakon toga slijedi premještaj na odjel babinjača te uobičajena bolnička njega.

Prirodni porod danas nije rijetkost, no u mnogim se slučajevima u svrhu zdravlja djeteta, majci pomaže ili lijekovima ili nekim mehaničkim intervencijama, a često i na oba načina. Liječnik će poštovati odluku majke da rodi prirodnim putem, no ukoliko će takav način poroda dovesti do opasnosti po zdravlje ili majke ili djeteta, liječnik će upozoriti majku na povećan rizik, a majka u tom slučaju ne bi smjela inzistirati na svojoj odluci jer time ugrožava svoje dijete, bez obzira ugrožava li sebe ili ne. U takvoj situaciji liječnik je dužan postupiti po svojoj savjesti, što znači da će se pribjeći intervencijama da se spasi život i majke i djeteta.

izvor: ljepotajezdravlje

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.