nedjelja, 5. svibnja 2013.

Šta trudnica mora izbjegavati?

U trudnoći trebate osobito obratiti pozornost na sljedeće stvari:
  • Ne pušite i ne konzumirajte droge.
  • Ne konzumirajte alkohol (uključujući i pivo i vino).
  • Ne koristite lijekove – samo na preporuku liječnika.  Lijekovi za smirenje (sedativi) mogu uzrokovati malformacije kod djeteta; analgetici i Aspirin mogu produžiti trudnoću i porod, te dovesti do krvarenja i kod majke i kod djeteta; lijekovi protiv želučane kiseline, poput sode bikarbone, mogu uzrokovati probleme u mišićima djeteta; određeni antibiotici mogu uzrokovati abnormalnosti kod djeteta.

  • Izbjegavajte mirise boje, razrjeđivača, lakova, ljepila, sprejeva, benzina. Postoje boje za na bazi vode kojima je u redu bojati za vrijeme trudnoće.
  • Izbjegavajte teške metale: olovo, nikal, kadmij i mangan.
  • Izbjegavajte pesticide, herbicide i insekticide.
  • Ne koristite električne pokrivače i magnete. Nekoliko stručnjaka upozorava da nevidljivo magnetsko polje može povećati šanse za pobačaj i razvojne probleme djeteta.
  • Ako možda niste dobili željene savjete, sigurno dobivate brdo neželjenih savjeta ;-). Jedan od najčešćih dobronamjernih savjeta jest: “sada trebate jesti za dvoje”, što naravno nije potrebno (dostatno vam je dodatnih 300 kalorija dnevno u drugom i trećem tromjesečju), ali sada se svakako morate duplo više potruditi da izbjegnete potencijalno štetnu hranu za vas i vaše nerođeno dijete.


Dva najčešća trovanja hranom izazvana su bakterijama salmonela i listeria.

Salmonela se može razviti u sirovoj peradi, jajima, mlijeku i ribi. Simptomi trovanja salmonelom javljaju se 24 sata nakon trovanja, a rezultiraju vrućicom, glavoboljom, proljevom i bolovima u trbuhu.

Jedna vrsta bakterije, listeria, može se naći u mekim sirevima, nedovoljno kuhanoj peradi i hot dogu.  Simptomi trovanja listerijom su slični gripi i rezultiraju vrućicom, umorom, mučninom, povraćanjem i proljevom.  Teški slučajevi trovanja mogu izazvati prekid trudnoće, meningitis ili sepsu u novorođenčeta.

Da biste spriječili infekcije koje se prenose hranom, najbolje je da često perete ruke prilikom pripreme hrane, pazite na čuvanje i zagrijavanje hrane, i da se pridržavate sljedećeg:


  • Ne jedite sirova i nedovoljno kuhana jaja – to uključuje i kreme i sladolede koji sadrže sirova jaja a pravili ste ih kod kuće (tvornički koriste pasterizirana jaja tako da se mogu konzumirati).
  • Ne konzumirajte nepasterizirano mlijeko i proizvode nepasteriziranog mlijeka (opasnost od listerioze). 
  • Izbjegavajte meke sireve od nepasteriziranog mlijeka – brie, camembert, roquefort, feta i gorgonzola. 
  • Izbjegavajte hladne salate (npr. tunjevina i jaja) – opasnost od listerioze.
  • Izbjegavajte sirovo ili nedovoljno pečeno meso – postoji mogućnost zaraze Escherichiom coli ili toksoplazmozom.
  • Ograničite jedenje morskog psa, sabljarke i tune jer oni sadrže opasno visoke količine metilirane žive koja je nusproizvod industrijskog otpada.  U velikoj količini, živa može oštetiti živčani sustav – posebno kod djece i nerođenih beba.  Male količine žive također mogu utjecati na živčani sustav, rezultirajući teškoćama u razvoju. Obzirom da se živa zadržava u tijelu, mudro je izbjegavati ove vrste riba i ako planirate trudnoću ili dojite.
  • Ne konzumirajte hrskavicu morskog psa tijekom trudnoće jer sprječava stvaranje novih krvnih žila.
  • Izbjegavajte bilo koju sirovu hranu iz slatkih ili slanih voda.
  • Ograničite unos umjetnih sladila (žvakaće gume, bezalkoholna pića, pudinzi, slatkiši, itd.).  Iako nema posebnih preporuka za ili protiv njihove upotrebe, preporuča se ograničeno korištenje umjetnih sladila tijekom trudnoće.
  • Izbjegavajte biljne čajeve – pošto se ne zna dovoljno o njihovom učinku na trudnoću (posebno izbjegavajte biljku gavez – može uzrokovati teško oboljenje jetre).
  • Ograničite unos kofeina (kava, crni čaj, cola i čokolada) – kofein se ponaša poput teratogena – supstance koja uzrokuje malformacije u razvoju embrija.
  • Oprezno s viškom vitamina A, C i D (vitamini u hrani sigurniji su nego vitamini u tabletama).
  • Ne konzumirajte steroide i izbjegavajte genetski modificiranu hranu.

Pripremila: Anchie
roda.hr

Kandida u trudnoći


Trudnoća je period koji donosi puno radosti svakoj ženi. Međutim, pored radosti koju trudnoća donosi mogu se desiti i neke neželjene situacije. Jedna od ovih neželjenih situacija koja se može javiti u toku trudnoće je infekcija kandidom. Ova infekcija nastaje usled povećanog nivoa estrogena u organizmu. Višak estrogena stvara pogodnu sredinu za nastanak ove infekcije u genitalnom traktu.



Kandidijaza može biti neprimećena neko vreme. Neki simptomi su osećaj svraba i peckanja na spoljašnjem delu ženskog polnog organa. Možete takođe primetiti kremast sekret bez mirisa, koji ponekad ima izgled sira. Naizmenični bolovi u stomaku i bolovi u toku seksualnog odnosa mogu biti simptomi ove infekcije.

Ako je Vaš lekar postavio dijagnozu da imate ovu infekciju, onda ćete kupiti meleme u apoteci koje možete uzeti bez recepta koji se nanose preko obolelog mesta. Ovaj melem ima antimikotičko dejstvo. Ovi melemi se koriste duži period za lečenje ove teške infekcije, mada kada ste u drugom stanju, lečenje traje malo duže.

Ako je infekcija prilično neprijatna, lekar može prepisati druge i jače lekove koji će Vam pomoći da rešite problem. Možda ćete se brinuti da li će se infekcija proširiti na bebu. Budite sigurni da se ovo ne dešava. Mala je verovatnoća da će se to desiti, osim u slučaju da imate porođaj, a inficirani ste kandidom.

Kandidijaza se može razviti i kod novorođenčadi u toku prvih nedelja života. Vaša beba će imati bele naslage oko usana ili na jeziku koje se ne mogu lako odstraniti. Kandidijaza ne škodi bebi, ali može se preneti na majku koja ga doji i izazvati jaku iritaciju oko bradavica. Shodno tome, moraćete da lečite kandidijazu odmah.

Ima nekoliko načina uz pomoć kojih možete sprečiti da se ova infekcija navraća. Nosite laganu i komotnu odeću. Opredelite se za pamuk, posebno za donji veš. Ne nosite veš nekoliko sati svakog dana. Ovo možete raditi uveče ili u toku noći. Brzo skinite mokar kupaći kostim. Koristite blage preparate za intimnu higijenu. Pijte što više jogurta i jedite što više namirnica koje sadrže probiotike odnosno kulture živih mikroorganizama koji sprečavaju nastanak kandidijaze.

mojabeba.com

Ultrazvuk u trudnoći


Priča o ultrazvuku u trudnoći počinje u mjesecu srpnju 1955. godine, kada je Ian Donald, opstetričar u Škotskoj, posudio industrijski ultrazvučni aparat koji se koristio za otkrivanje pogrešaka u metalu i isprobao ga na nekim tumorima koje je prethodno uklonio, koisteći goveđi odrezak za kontrolu. Ian Donald je otkrio kako različiti tumori proizvode različiti odjek. Ubrzo nakon toga počeo je koristiti ultrazvuk ne samo za abdominalne tumore kod žena, već i na trudnim ženama. Članci o tome pojavljivali su se u  medicinskim časopisima i njegova upotreba se vrlo brzo raširila po cijelom svijetu. (A. Oakley, The Captured Womb; Oxford, England: Blackwell Publishing, 1984.)



Kako UZV funkcionira?

Ultrazvučni aparat zapravo odašilje zvučne signale u vrlo kratkim vremenskim razmacima. Zatim prima odjek (eho). Evo jedan primjer: nalazite se u velikoj, praznoj prostoriji. Viknete, a zatim slušate. Mozete čuti eho dok se zvuk odbija od zidova. Drugim riječima, kada odašiljete zvučni signal (svoj glas) i onda slušate, to što čujete jest eho. Što je zid udaljeniji od vas, potrebno je više vremena da se zvuk odbije i dođe do vas u obliku odjeka. Što vam je zid bliži, prije ćete čuti taj eho.

Ultrazvučni aparat radi istu stvar. Pa i više od toga! On koristi zvuk koji prima da bi stvorio sliku koju vidite na monitoru. Kako? Svaki put kada primi eho od zvučnog signala koji je poslao, on bilježi točku (obično sive tonove, od crne do bijele) na monitoru. Položaj svake točke ovisi o tome koliko dugo treba ehu da “dosegne” aparat, tj. koliko dugo aparat mora čekati dok ne primi odjek. Nijansa sive je određena jačinom odjeka kojeg aparat registrira.

Zamislite to ovako. Odjek od zida s tvrdom, glatkom površinom bit će glasniji nego odjek od zida s neravnom i mekom površinom.

Stoga, snažan odjek iz duboke unutrašnjosti majčine utrobe bit će svjetliji i bliži dnu slike na monitoru. Slabi odjek, koji je bliži površini, bit će više siv i bliži vrhu slike na monitoru.

Ultrazvučni aparat odašilje zvučne signale i registrira njihov odjek jako velikom brzinom da bi stvorio sliku na monitoru. Visoka frekvencija zvučnih valova, koji se najčešće koriste u te svrhe, iznosi 3.5-7.0 megaherca, tj. 3.5 do 7 milijuna puta (herca) u sekundi. (American Institute of Ultrasound in Medicine, October 1982.)



Od čega se sastoji UZV oprema?

Tri su osnovna dijela koji čine ultrazvučni aparat: transduktor, monitor i sam aparat.

Sonda – transduktor - je dio koji ginekolog drži u ruci dok izvodi pregled. U njemu se nalazi kristal koji emitira ultrazvučne valove i prima njihov odjek. Ginekolog pomiče sondu da bi usmjerio ultrazvučne valove prema području kojeg želi ispitati. Postoje nekoliko različitih oblika sondi.

Monitor – ovo je vjerojatno najzanimljiviji dio za oba roditelja. Monitor je ekran na kojem se pokazuje slika stvorena od aparata.

Uzv aparat – on koristi kompjuterski program kojim pretvara odjeke, koje sonda registrira, u slike koje vi i ginekolog vidite na monitoru.



Kako se UZV izvodi?

Postoje dvije najčešće metode koje se koriste u ultrazvučnom pregledu.

Transabdominalna metda je najstarija i stoga je metoda poznata svim trudnicama. Nakon stavljanja gela, ginekolog prislanja sondu na trbuh. Gel se nanosi da bi omogućio lakši prijenos zvučnog vala od sonde do kože. Gel nije ljepljiv, ali je vlažan i pomalo hladi. Ova pretraga se izvodi dok trudnica ima “optimalno pun” mokraćni mjehur. Razlog zbog čega trudnica u ranoj trudnoći mora imati pun mjehur jest zbog toga što ultrazvučni val ne prolazi dobro kroz plinove u crijevima. Pun mjehur pomaže da se crijeva “maknu s puta”. Zbog toga će od vas liječnik tražiti da popijete dosta tekućine prije pregleda i da ne idete na WC dok se ne obavi pregled.

Ponekad može biti i previše mokraće u mjehuru pa vas liječnik može zamoliti da samo nešto izmokrite. To se naziva ”korisno pražnjenje” i može utjecati na ogromnu razliku u konačnom rezultatu između odlične i loše snimke. Možda vam zvuči teško izvodljivo, ali većina žena to uspije napraviti bez problema. Iako ne vjeruju svi ginekolozi u “korisno pražnjenje”, to je jedna od najbitnijih tehnika upotrebljena u izvođenju visoko kvalitetnog ultrazvučnog ispitivanja.

Transvaginalni ultrazvuk se uglavnom izvodi s praznim mjehurom te s posebno oblikovanom sondom koja se stavlja u vaginu. Na ovaj način liječnik može generalno jasnije vidjeti strukturu i s većom rezolucijom jer gleda mnogo bliže nego transabdominalnom metodom. Jedino ograničenje ovog pristupa jest distanca. Iz tehničkih razloga, ultrazvučni valovi iz transvaginale sonde ne putuju tako duboko u tijelo kao ultrazvučni valovi iz transabdominalne sonde. Stoga, dok se maternica nije jako uvećala, transvaginalni ultrazvuk je ograničen na prvi trimestar, ali može poslužiti i u kasnijoj trudnoći. Otkucaji srca fetusa se mogu jasno vidjeti već u šestom tjednu trudnoće.



Postoji još jedna ultrazvučna tehnika koja se koristi u ginekologiji. Ona se zapravo može smatrati prijelazom između gore nevedenih dviju metoda, a zove se transperinelani ultrazvuk. Izvodi se stavljanjem transabdominalne sonde na dio odmah ispod vagine - međicu. Obično se izvodi s praznim mjehurom, a koristi se za pregled grlića maternice. Može se također koristiti za pregled struktura unutar maternice koje se nalaze blizu grlića. Ova metoda je vrlo korisna u posebno određenim slučajevima. (American Institute of Ultrasound in Medicine, October 1982.)

Psihološka i emotivna strana UZV

Za liječnika je ultrazvuk bitan dijagnostički alat. Za roditelje on može biti od većeg osobnog značaja. Neki misle da se žena veže s djetetom ranije ako vidi njegov ultrazvuk, kaže Ella A. Kazerooni, asistent profesora radiologije na University of Michigan Medical Center, Ann Arbor. Njena anketa na 318 žena pokazuje da je 83% žena izjavilo kako bi se manje brinule ako bi nalaz ultrazvuka bio normalan. Kada se trudnice uvjere da je sve u redu, manje se brinu i cijela fizička i emocionalna slika može utjecati na njihovo stanje. Zatim, 97% žena je izjavilo da planiraju napravititi ultrazvuk, a 44% su spremne same platiti ukoliko njihova osiguranja to ne pokrivaju. Ima nešto u tome kada se vidi dijete i uzme kući ta prva slika pa se pokaže svima, dodaje dr. Kazeronni.



Ali što kada nije tako? Kada je ultrazvuk napravljen a njegov je rezultat upitan, to može biti prava emocionalna provalija. Ginekolozi koji obavljaju ultrazvuk pogriješe isto koliko su i u pravu i kada je obitelji rečeno da njihovo nerođeno dijete ima neku vrstu defekta, oni će provesti ostatak trudnoće u brizi, plaču, a u nekim će slučajevima čak i abortirati dijete jer su uvjereni da ima neku abnormalnost. Malobrojna su ispitivanja rađena o fizičkoj sigurnosti ultrazvuka, ali se često zaboravlja da on nosi i neke jako ozbiljne emocionalne i psihološke posljedice.

Poznati francuski opstetičar Michel Odent govori kako se ultrazvučnom pregledu pripisuju gotovo magične osobine i vjeruje se da će ono riješiti sve moguće vrste problema. Zacjelo, ispitivanje UZV može dati veliku količinu informacija i jednako zadovoljiti znatiželju i roditelja i liječnika. No, u konačnom smislu, rijetko nam kaže nešto više od dijagnoze vještog liječnika. Čak i kada takvo ispitivanje kaže nešto što nismo otkrili drugim metodama, rijetko nas navodi na promjenu u proceduri.

Važno je zapamtiti da u ovo vrijeme još ne raspolažemo znanjem kako izlaganje UZV, čak i na veoma kratko razdoblje, može utjecati na majku – ili fetus. Iako mnogi liječnici i medicinski tehničari vjeruju da je ovaj postupak bezopasan, u tijeku su široka ispitivanja koja istražuju njegova djelovanja na genetsku strukturu, razvoj fetusa, hematološka i vaskularna stanja, imuni sustav itd. Budući da je to istraživanje tek počelo, prerano je izvlačiti konačne zaključke. Možemo samo čekati i pitati se što ćemo vidjeti za četrdeset godina, kada će već jedna ili dvije generacije biti doslovce in utero ljuljane valovima ultrazvuka.



Prvi UZV obično se radi na početku trudnoće, zatim između 18. i 22. tjedna, te između 32. i 36. tjedna trudnoće. Postoje mnogi razlozi koji se navode za izvođenje ultrazvuka u trudnoći.

Dijagnosticiranje i potvrđivanje rane trudnoće – gestacijska vrećica (GV) može se vidjeti najranije oko 4,5 tjedna trudnoće, a “žumanjčana” vrećica oko 5. tjedna. Embrij se može vidjeti i mjeriti oko 5,5 tjedna. Ultrazvukom se može isto tako potvrditi je li trudnoća unutar maternice.

Krvarenje u ranoj trudnoći – sposobnost fetusa da se održi na životu dokazuje se u slučajevima vaginalnog krvarenja u ranoj trudnoći. Vidljivi otkucaji srca mogu se vidjeti i detektirati pomoću doppler ultrazvuka oko šestog tjedana i obično se jasno ocrtavaju u sedmom tjednu. Ako se otkucaji primijete, vjerojatnost nastavljene trudnoće je veća od 83 posto. Spontani pobačaji i anembrijska vrećica obično će dati tipičnu sliku deformirane gestacijske vrećice (GV) i odsutnost fetalnog pulsa (KDS).

Kod nastupanja krvarenja u prvom tromjesečju, ultrazvuk je također jako bitan u ranim dijagnozama vanmaterične trudnoće i molarne trudnoće.

Utvrđivanje gestacijske dobi i određivanje veličine fetusa – tjelesne mjere fetusa pokazuju njegovu gestacijsku dob. Ovo je naročito pouzdano u ranoj trudnoći. Kod žena koje nisu sigurne u trajanje zadnjeg menstrualnog ciklusa, ovakva mjerenja trebaju biti napravljena što je prije moguće, da bi se došlo do približnog datuma začeća, a tako i poroda.

No, opet, i kada je žena imala neredovitu menstruaciju, iskusni liječnik može gotovo uvijek isto tako točno utvrditi približan datum, postavljajući prava pitanja i pregledavši ženu u ranoj trudnoći, piše u svojoj knjizi Preporod rađanja dr. Michel Odent.

U kasnijoj trudnoći mjerenje tjelesnih parametara fetusa pokazuje njegovu veličinu i razvoj što može eventualno ukazivati na zaostajanje u intrauterinom rastu (IUGR). Postoje tablice i krivulje po kojima se uspoređuje gestacijska dob djeteta, međutim, treba uzeti u obzir kako su vrijednosti na tablicama tek prosječne, što znači da su odstupanja od tih vrijednosti sasvim normalna jer je i svako dijete posebno u svom rastu. Najčešće rađena mjerenja su: dužina bedrene kosti (FL),  abdominalni opseg (AC), biparijetalni promjer (BPD), transtorakalni promjer (TTD) i Crown-rumph dužina (CRL).

Dijagnosticiranje fetalne malformacije – mnoge strukturne abnormalnosti na fetusu mogu se dijagnosticirati pomoću UZV, i to prije 20. tjedna. To su: hidrocefalus, anencefalija, meningomijelokela, ahondroplazija, spina bifida, egzomfalus, gastroscizis, duodenalna artrezija i hidrops fetalis.

Međutim, da bi to otkriće bilo od praktične važnosti, ističe dr. Michel Odent, mora se dogoditi dovoljno rano kako bi se dopustilo voljno prekidanje trudnoće. UZV ne može nikada biti 100 posto siguran u takvim dijagnozama što pitanje abortus ili ne čini još problematičnijim. Uz to, on dodaje da su mnoge bebe s defektima neuralne cijevi osuđene da umru od prirodnih uzroka in utero ili unutar nekoliko dana nakon rođenja. (Preporod rađanja)

Pomoću novije opreme, stanja kao nesrasle usne/nepce i kongenitalne srčane mane mogu se otkriti čak u vrlo ranoj gestacijskoj dobi. Ispitivanja u prvom trimestru vezana uz kromosomsku abnormalnost, kao što su to nepostojanje nosne kosti fetusa i povećanje nuhalnog nabora (NH - područje na zatiljku ploda), danas pouzdano otkrivaju Downov sindrom kod fetusa.

Ultrazvuk se također koristi kod drugih dijagnostičkih pretraga u prenatalnoj dijagnostici kao što su amniocenteza, uzimanje uzorka korionskih resica (CVS), kordocinteza i kod fetalne terapije.

Lokaliziranje posteljice – ultrazvukom se može pouzdano utvrditi položaj posteljice i odrediti njene donje rubove, pa tako i dijagnosticitati ili isključiti placentu previju. Druge moguće abnormalnosti mogu se odrediti u stanjima kao što su šećerna bolest, Rh senzibilizacija majke koja može dovesti do hidrops fetalisa i određenog intrauterinog zaostajanja u rastu.

Pretpostavimo da je rano ispitivanje UZV pokazalo da je placenta u uterusu pričvršćena previše nisko. Taj nalaz može ženi prouzročiti velike brige, a opet, liječnik do poroda ne može nikako intervenirati, opisuje dr. Michel Odent. Štoviše, nema smisla brinuti o tome budući da položaj placente postaje važan tek pred kraj trudnoće kada većina takvih placenti ionako ima tendenciju da se odmakne od cerviksa. Dr. Michel Odent još ističe kako tijekom trudova vješt ginekolog može vrlo lako ručno provjeriti stoji li placenta na putu. Ako stvarno pokriva cijeli otvor, trudovi se mogu nastaviti, imajući u rezervi intervenciju kao opciju ako majka izgubi suviše krvi ili ako je dijete na bilo koji način ugroženo. (Preporod rađanja)

Višeplodna trudnoća –u ovom slučaju ultrazvuk je jako vrijedan u otkrivanju broja fetusa, broja korionskih vrećica, postojanja fetusa, dokaza o zaostajanju u rastu i fetalne anomalije, postojanja placente previje i bilo kakvih naznaka blizanačke transfuzije.

Hidramnion i oligohidramnion – povišena ili snižena količina amnionske tekućine može se jasno ustanoviti ultrazvukom. Oba stanja mogu imati štetne posljedice na fetus. U oba slučaja, pažljivo ultrazvučno ispitivanje treba se napraviti da bi se isključilo intrauterino zaostajanje u rastu i kongenitalne malformacije fetusa, kao intestinalne atrezije, hidrops fetalisa ili renalne displazije.

Ostali razlozi – ultrazvuk ima veliku vrijednost u ostalim opstetričkim stanjima kao što su potvrđivanje intrauterine smrti, potvrđivanje fetalne prisutnosti u nesigurnim slučajevima, ocjenjivanje pokreta ploda, tonusa, količine plodove vode i fetalnog disanja (BPP), dijagnoza uterinih i zdjeličnih abnormalnosti tijekom trudnoće, npr. fibromyomata i ciste na jajniku.

Doppler i 3-D UZV

Doppler se koristi već dosta vremena za otkrivanje srčane pogreške kod fetusa. Noviji razvoj u tehnologiji u posljednjih nekoliko godina omogućio je veliku rasprostranjenost i korištenje u opstetriciji, posebno na području koje obuhvaća dobro monitoriranje stanja fetusa i dijagnoze srčanih malformacija. Doppler ultrazvuk je do nedavno najšire korišten u otkrivanju fetalnih srčanih otkucaja i pulsiranja u različitim krvnim žilama fetusa.

Upotrebom color dopplera može se jasno vidjeti protok krvi u krvnim žilama fetusa u vremenskom razdoblju te smjer kretanja koje je predstavljeno različitim bojama. Krvni protok (BF) označava vrijednosti protoka u krvi i krvnim žilama ploda i time se procjenjuje koja količina hranjivih tvari i kisika prolazi kroz njih. A to uključuje mjerenja u pupčanoj arteriji (AU), središnjoj moždanoj arteriji (ACM), fetalnoj aorti (AO) te i nekim venama kao što su pupčana vena (VU), duktus venosis (DV) i sl. Color-doppler je posebno važan u dijagnozama i procjenjivanju kongenitalnih srčanih mana.

3-D ultrazvuk brzo izlazi iz faze istraživanja i razvoja i nalazi se u širokoj upotrebi kliničke postave. Dobra 3-D slika često ostavlja jak dojam na roditelje. Međutim, da bi se napravila dobra 3-D slika, to često dosta ovisi o vještini onoga tko ju izvodi, zatim o količini amnijske tekućine oko fetusa, njegovog položaja i stupnju majčine gojaznosti, tako da se dobra slika ne moze uvijek postići.

Od nedavno je i 4-D ili dinamičan 3-D na tržištu pa je mogućnost gledanja lica i pokreta djeteta prije rođenja oduševilo masu ljudi. Ta je novost objavljena s velikim entuzijazmom u roditeljskim i zdravstvenim časopisima.

Većina stručnjaka smatra da 3-D i 4-D ultrazvuk neće zamijeniti uporebu postojećeg konvencionalnog dvodimenzionalnog ultrazvuka. Oni mogu biti samo njegov novi dio dodatne opreme, kao što je to color doppler.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO/WHO) o korištenju UZV

Svjetska zdravstvena organizacija ističe kako se zdravstveno-tehnološki aparati moraju temeljito i potpuno procijeniti prije njihove široke upotrebe. Rutinski ultrazvuk tijekom trudnoće je sada u širokoj upotrebi, a bez neophodnih procjena. Istraživanje je pokazalo njegovu učinkovitost za određene komplikacije u trudnoći, ali objavljeni materijali ne opravdavaju rutinsku upotrebu ultrazvuka na trudnim ženama. Također postoji premalo informacija što se tiče sigurnosti upotrebe ultrazvuka u trudnoći. Zatim, još uvijek ne postoje opsežne, višedisciplinske procjene ultrazvuka korištenog tijekom trudnoće, uključujući i njegovu: kliničku učinkovitost, psihosocijalni efekt, etičku važnost, legalnu upletenost, novčanu pogodnost i sigurnost za majku i čedo.

Svjetska zdravstvena organizacija snažno naglašava načelo informiranog izbora s obzirom na korištenje tehnologije. Zdravstveni radnici imaju potpunu moralnu odgovornost: da potpuno informiraju javnost o sazanjima i onome što se ne zna o rutinskom ultrazvučnom pregledu tijekom trudnoće; da potpuno obavijeste svaku ženu prvenstveno o ultrazvučnom ispitivanju kao i o kliničkim indikacijama za ultrazvuk, njegovim, nadajmo se, prednostima, potencijalnom riziku i mogućoj alternativi, ako postoji. (“Diagnostic Ultrasound in Pregnancy: WHO View on Routine Screening”; Lancet 2, 1984, p.361.)



(dr. M. Odent: Preporod rađanja)
roda.hr

Trudnoća nakon neplodnosti


Vaš test na trudnoću konačno pokazuje dugo sanjani plusić. Trljate oči, padate u trans beskonačne sreće. No, vrlo brzo, sve vaše emocije, sva vaša sreća i oduševljenje pretvara se u strah prožet neizvjesnošću od komplikacija u trudnoći, strah da možete učiniti nešto zbog čega biste mogli izgubiti svoju malu «mrvu». Često se plašite i pomaknuti.



I dok većina žena niti ne zna da su trudne, vi «grickate prstiće» isčekujući svoju prvu «betu» (ßHcg) i polako počinjete sa skupljanjem dokaza sebi i drugima da ste stvarno trudni. Nakon toga slijedi provjera «dupliranja bete». U međuvremenu, puni ste strahova o tome je li vaša trudnoća vanmaternična, koliko se embrija stvarno «primilo» i s velikim nestrpljenjem isčekujute svoj prvi UZV pregled koji bi konačno trebao potvrditi trudnoću.

Vaši strahovi ponekad mogu biti savim opravdani jer operacije, upale u jajovodima, zatim metode potpomognute oplodnje GIFT (Gamete Intra Fallopian Transfer) ili ZIFT (Zygote Intra Fallopian Transfer) u kojima se jajašca i spermiji ili već oplođeno jajašce stavlja direktno u jajovod, te prijašnje vanmaternične trudnoće mogu povećati šanse za vanmaterničnom trudnoćom. IVF metodom (In Vitro Ferilization) zaobilazi se uloga jajovoda, tj. embrio se transferira direktno u maternicu, čime su šanse za vanmaterničnu trudnoću vrlo male. Utješno je to što se danas velika većina vanmaterničnih trudnoća, pogotovo u najranijim stadijima, može liječiti lijekom zvanim Methotrexate koji zaustavlja dijeljenje tkiva ili laparoskopskom operacijom bez odstranjivanja jajovoda.

Nadalje, jedna od najčešćih briga nakon postupka liječenja neplodnosti jest vjerojatnost višeplodne trudnoće. Mnogo parova, nakon duge i teške borbe s neplodnošću, smatra dvojke ili trojke blagoslovom. Iako velika većina višeplodnih trudnoća rezultira zdravim bebama, nošenje više od jedne bebe stavlja vas u kategoriju povećanog rizika od pobačaja i drugih mogućih komplikacija.

«Treći kamenčić od sunca» koji će vas sigurno dugo brinuti, jest strah od pobačaja. Pobačaj je noćna mora za svakoga, a posebno za one koji su se toliko dugo i teško mučili kako bi došli do svoje bebe. Mada liječnici još uvijek ne mogu sto postotnom sigurnošću utvrditi razloge ranog pobačaja, obično smatraju da je nastupio zbog nekog genetskog problema u razvoju fetusa kao rezultat pogreške kod vrlo složenog «miješanja» gena. Najočigledniji znak da je nastupio pobačaj jest jako krvarenje i bolovi u abdomenu. Ako ste navršili 12 tjedana trudnoće, možete slobodno odahnuti, jer oko 80 posto pobačaja događa se u prvom tromjesječju trudnoće – nakon kojega rizik od pobačaja znatno pada.    

Mnogo puta strah od pobačaja može utjecati i na vašu odluku da «otkrijete» trudnoću svojim najmilijima. Vi i vaš partner možete iskusiti široki spektar emocija: od frustracija da vaša obitelj nije uopće zabrinuta - do razočaranja u njihov oprez i manjak uzbuđenja. Probajte razgovarati s najbližima o svojim potrebama i očekivanjima, kao i o strahovima, kako bi oni znali što reći i činiti.

Nakon svega što ste prošli i nakon stalnog zatomljivanja osjećaja te uvjeravanja same sebe da ništa ne očekujete od ovog puta, teško je shvatiti i prihvatiti da je vaša trudnoća stvarna, pogotovo ako ste iskusili prijašnje gubitke trudnoće.

Pokušajte čim više razgovarati s partnerom o strahu od optimizma i o «igricama»  vašeg mozga, kao npr., «ako mislim da će se desiti, onda neće» i obrnuto. Također, često je i odgađanje kupovine trudničke opreme ili/i kasnije baby opreme kako ne biste «urekli» trudnoću. Takva razmišljanja i strah od optmizma može uvelike utjecati da «propustite» prve mjesece toliko željene trudnoće i prilagodbe roditeljstvu. Ako možete, dopustite si uživanje u svakom danu trudnoće – tako ćete stvoriti pozitivne osjećaje i okolinu, bez obzira na ishod. Pozitivna razmišljanja mogu vam pomoći da smanjite napetost koju trenutno osjećate. Možete razmisliti i o vođenju trudničkog dnevnika, kako biste dokumentirali, analizirali i shvatili svoje emocije i njihove stalne velike promjene.

Ponekad činjenica da ste očajnički željeli zatrudniti, može stvoriti otpor da se žalite na negativne strane trudnoće kao što su mučnine, dobivanje na težini, strije, nesanice.... Isto negiranje osjećaja može nastupiti i nakon rođenja vašeg djeteta, kada ćete osjećati da ne smijete izraziti svoje frustracije o tome kako ste neispavani ili nesigurni u roditeljske sposobnosti. Zapamtite da ste samo čovjek i da je u redu što niste sretni u svakom aspektu trudnoće i roditeljstva.

Vjerojatno će svaki stadij vaše trudnoće biti ispunjen mješavinom straha i uzbuđenja; crni oblak neplodnosti zamračit će neke doživljaje koji mogu biti radosni za većinu budućih roditelja - no, ono što vas je borba s neplodnošću sigurno naučila, jest da nikada nećete potcijeniti i zanemariti svoju plodnost, trudnoću ili svoje dijete, te da ste naučili cijeniti male stvari i da znate uživati u njima.

 Pripremila: Ana J.
roda.hr

Druga trudnoća


Zaista je razlika biti trudan po drugi put. Iako se osjećate iskusno, mogli biste doživjeti mnoga iznenađenja, kako fizička tako i psihička. Fizički ćete, čak i do mjesec dana ranije nego u prvoj trudnoći, početi osjećati trzanje i širenje maternice iz razloga što maternica teže popušta pred ponovnim rastezanjem. Velika je mogućnost da i Braxton-Hicksove kontrakcije budu jače i bolnije, pogotovo pred kraj trudnoće. Dobra strana je to što ćete u drugoj trudnoći mnogo ranije osjetiti pokrete svog djeteta.



Tijekom prve trudnoće ste najvjerojatnije proveli puno vremena razmišljajući o trudnoći i bebi u trbuhu. Sada kada imate dijete o kojem morate brinuti, možda se nećete moći posvetiti trudnoći kao prvi put. To je potpuno normalno i ne znači da ćete ovo dijete voljeti manje. Majke se često plaše hoće li moći i drugom djetetu dati dovoljno ljubavi. Ne brinite, ljubav nije konačan broj, ona je beskonačna zaliha emocija. Predlažemo vam da bez obzira jeste li pohađali trudničke tečajeve to učinite ponovo, po mogućnosti zajedno sa suprugom kako biste se lakše povezali s trudnoćom i drugim djetetom.

Ima mnogo načina kako olakšati i uljepšati drugu trudnoću. Evo nekih od njih:

Usporite. Koliko god vam se to činilo teško i neizvedivo, izuzetno je važno da nađete vremena za odmor i relaksaciju. Sada nije vrijeme da preuzmete na sebe dodatne zadatke, vaše prvo dijete će vas dovoljno zaokupljati i umarati.

Jedite kvalitetno. Često puta imate toliko posla oko djeteta da je vrlo lako preskočiti doručak, ručak ili večeru. Posebno je teško ako uz dijete i trudnoću, radite ili studirate. Odvojite vrijeme da kvalitetno doručkujete, ako ste većinu dana izvan svoga doma, ponesite obrok sa sobom, a ako ste sa svojim djetetom kod kuće, uključite ga u pripravljanje dnevnih obroka što će zaokupiti dijete.

Odmarajte se i to često. Ako ste s djetetom kod kuće i ono još spava tijekom dana, iskoristite to i prilegnite i vi zajedno s njim, bez obzira koliko vas posla jos u kući čeka. Ili pričekajte da se suprug vrati s posla i dajte mu neka preuzme brigu o djetetu dok se vi malo odmorite. Ako ste samohrana majka, a dijete ne spava tijekom dana, zaposlite ga slagalicama, bojicama, knjigama ili kockicama i legnite pored njega dok se igra. Nije bitno hoćete li zaspati, već je važno leći barem pola sata dnevno i odmoriti. Ako smatrate da spavate premalo vremena, promijenite vrijeme odlaska na počinak - neka to bude odmah nakon što uspavate svoje dijete.

Nađite vlastite načine za uštedu vremena.  Na primjer, kupajte se zajedno s djetetom, naučite dijete da samo sprema krevet i posprema igračke za sobom. Neka vam dijete pomaže u sitnim kućanskim poslovima - brisanju prašine, pripremanju i raspremanju stola (ovisno o dobi djeteta), usisavanju. Kuhajte dvostruke količine i višak zaledite za drugi dan.

Ne ustručavajte se tražiti pomoć. Susjeda će možda biti presretna da se poigra sat vremena s vašim djetetom ili ga izvede u šetnju. Suprug možda otkrije da uživa u kupovini namirnica. Uposlite bake i djedove, zapamtite: pola sata odmora dnevno čini čudo!

Provedite kvalitetno vrijeme sa starijim djetetom. Odvojite vrijeme kada u miru možete popričati s djetetom, poigrati se kockicama ili pročitati neku lijepu priču. Ne zaboravite na takve trenutke ni kada se beba rodi - odvojite barem vrijeme za čitanje priča prije spavanja. Bitno je uključiti dijete u pripreme za dolazak malog brace ili seke - neka vam pomogne postaviti krevetić, složiti robicu. Povedite ga u kupnju stvari koje vam još nedostaju za bebu. Dajte djetetu da sluša i opipa pokrete bebe u trbuhu, zajedno pričajte bebi u trbuhu; to će pomoći djetetu da se lakše pripremi za dolazak nove bebe.

Planirajte. Prije no što se dijete rodi, planirajte aktivnosti koje možete raditi s bebom i starijim djetetom. Jedna od krasnih aktivnosti je šetnja, a isto tako je zgodno čitati starijem djetetu dok dojite bebu. Planirajte i ono u čemu vam vaše dijete može pomoći oko bebe, kao što je donošenje pelena ili robice dok presvlačite bebu. Neka starije dijete doista osjeti da vam pomaže u brizi oko bebe.

Zapamtite da stvarate obiteljski život koji će vaša djeca zauvijek pamtiti. Pokažite im što više ljubavi svaki dan te ih potičite na komunikaciju.



Pripremila: Iva K.
roda.hr

Trudnoća i pojas u automobilu


Ljeto i godišnji odmori u punom su jeku. Ponovo smo svjedoci jurnjave u smjeru juga, u još većim brzinama, po novim cestama. I vi trudnice hitate zajedno s ostalima put mora, cvrčaka i borovih grančica. No, kako se vozite, jeste li vezane, radite li stanke u vožnji, pijete li dovoljno tekućine?



Vrlo često susrećemo se s konstatacijom kako se nije potrebno vezati u trudnoći, te da je to čak opasno i štetno.


Istina je sasvim drugačija: opasno je NE vezati se.

Potrebno je, naravno, paziti da je način vezanja ispravan te da se tim načinom ne ozlijedi beba. Tako donji pojas mora ležati što niže preko kostiju zdjelice koje su inače najjače kosti u našem tijelu, a nikako ne preko trbuha da ne bi prilikom sudara stisnuo uterus i pokrenuo prerano ljuštenje maternice. Vaša beba ima najbolji mogući jastuk, a to je vaš trbuh. Da biste je zaštitili, morate zaštiti sebe ... pojasom za vezanje.

Ukoliko vas pojas zateže ili smeta, možete pokušati nabaviti neki od nastavaka za pojas koji će vam olakšati neugodu. Nažalost, još ih nismo vidjeli na našem tržištu, ali već u Sloveniji, a defitivno u Austriji, možete pronaći više modela.

           

Ukoliko igrom slučaja zaista budete učesnik neke prometne nezgode, obavezno posjetite liječnika, iako nemate nikakvih simptoma i osjećate se dobro. Kratak pregled neće škoditi.



Duge vožnje mogu samo pojačati simptome koji vas inače «uveseljavaju», kao što su grčevi, oticanje i sl. Zato radite kratke stanke barem svakih 90 minuta. Malo prošećite, rastegnite se, napravite vježbice istezanja nogu. Ne zaboravite kraj sebe stalno imati vodu za piće.

Ugodan put i ugodan odmor!

Pripremila: Vedrana M.
rodahr

Blizanci


Postoji nekoliko osobenosti vezanih za blizanačku trudnoću, pa sve majke koje ih očekuju treba dobro da se informišu, jer su zamke koje nosi takva trudnoća brojne. Prvo, treba reći da se oko dva odsto svih porođaja posle 20. nedelje trudnoće završava rađanjem blizanaca, a u 12-20 odsto slučajeva - blizanačka trudnoća se dijagnostikuje tek na početku porođaja. Interesantno je da se verovatnoća rađanja blizanaca povećava sa starošću majke (između 35 i 39 godina), sa dejstvom hormona datih u terapijske svrhe, socijalnim statusom, telesnom visinom majke.


Ono na šta stručnjaci upozoravaju poslednjih godina jeste i podatak da verovatnoća rađanja blizanaca opada sa pothranjenošću majke. Jedan od najznačajnijih faktora odgovornih za moguće komplikacije jeste prematuritet, tj. činjenica da se blizanačke trudnoće završavaju prevremenim porođajem (pre 37. nedelje trudnoće). Samim tim, logično je da su takve bebe uglavnom nezrele, jer na svet dolaze pre nego što je njihov organizam dovoljno spreman da prihvati uslove spoljašnje sredine.

Po čemu se razlikuju
 Telesna težina blizanaca je najčešće manja od uobičajene telesne težine beba jednostruke trudnoće za odgovarajuću dob. Blizanci rastu uobičajenom brzinom do tridesete, odnosno 34. nedelje trudnoće, kada njihova zajednička težina dostiže oko četiri kilograma. Posle toga je rast usporen, i rađaju se sa manjom težinom nego što bi bila u tom periodu težina bebe koja nije blizanac.
 Postoji i pojava koja se naziva "feto-fetalna transfuzija". U tom slučaju, krvni sudovi blizanaca budu tako povezani da jedan od njih koristi takav način cirkulacije i ima "bolju" krvnu sliku na rođenju, dok drugi ostaje anemičan.
 Još nešto, kod blizanca koji se rađa drugi po redu postoji dva do četiri puta veći rizik za pojavu otežanog disanja - zbog nezrelosti pluća, i stresa koji se javlja u tih par minuta razlike.
 Bez obzira na sav rizik koji trudnoća nosi, najčešće uz stručan nadzor akušera i ostalog osoblja u porodilištu - blizanci se rađaju po planu i bez velikih komplikacija. Oni se razlikuju u telesnoj težini, ali to ne znači da lakši blizanac neće na kraju prve godine biti napredniji od onog koji je bio teži na rođenju.
 Obzirom na prevremenost rađanja blizanaca, u prvim mesecima postoji zaostajanje u razvoju, koje se do kraja prvih 12-18 meseci života spontano povlači. U prvom mesecu života, tj. neonatalnom periodu, veoma je važno da lekar utvrdi neke promene koje mogu biti opomena da je potrebno da se, osim pedijatra, u praćenje rasta uključe (najčešće) neurolog i fizijatar. Te promene su često rezultat majčinih problema (infektivne boleti, dijabetes, mokraćne infekcije. . .), ili samog ploda.
 Često se dešava da je kod blizanaca na rođenju potrebno primeniti oksigenoterapiju, tj. terapiju kiseonikom. Takva terapija može u pojedinim situacijama da dovede do oštećenja vida, pa je potreban oftalmološki pregled u periodu od šest do osam nedelja starosti.

Neophodna je pomoć i podrška
 Vakcinaciju prevremeno rođenih beba ne treba odlagati. Naprotiv, toj deci je potrebnije da budu zaštićena od pojedinih bolesti, jer je njihova odbrambena moć manja nego kod beba rođenih u terminu.
 Posebna odlika razvoja nedonoščadi je da su ona na rođenju hipotonična, tj. mlitavija nego što su bebe rođene u terminu. U vreme porođajnog termina, te bebe su najpre u hipertonusu - i to više gornjih ekstremiteta, da bi do četvrtog meseca od termina porođaja tonus bio izjednačen.
 Rođenje blizanaca predstavlja za mamu novu okolnost za koju ona, ma koliko se pripremala, nikada nije dovoljno spremna. Pored fizičkih obaveza koje su u ovim situacijama duplirane, potrebno je da mama razvije bliskost i pokaže nežnost svojim bebama. Sve ono što jedna beba očekuje od mame: kupanje, presvlačenje, hranjenje, nega, nežnost, tepanje, maženje... to u ovoj situaciji treba udvostručiti. Naravno da je takvoj mami neophodna pomoć supruga, jer ne može sve sama da obavi. Očevo prisustvo je tada podjednako važno kao i majčino, a ujedno je i prilika da se otac pripremi za situacije kada će možda morati na par sati da ostane sam sa bebama.

Kao i kod ostale dece
 Prohtevi blizanaca su isti kao i kod svih beba. Hranjenje, presvlačenje i održavanje opšte higijene su osnovni preduslovi da se bebe osećaju udobno i zadovoljno, a ne odbačeno i nelagodno. Svoje nezadovoljstvo izražavaju plačem, odbijanjem obroka, poremećajem sna, što za majku predstavlja upozorenje da treba da se javi pedijatru, koji će pregledom utvrditi zašto se bebe tako ponašaju.
 Zbog male težine na rođenju i nezrelosti, blizanci moraju češće da budu ponuđeni dojenjem, odnosno obrokom adaptiranog mleka, ukoliko ne sisaju. Dešava se da bljuckaju posle obroka, što ne predstavlja ništa neuobičajeno za zdravu bebu. Najčešće je u pitanju halapljivost bebe koja se naguta vazduha, i kada taj mehur krene iz želuca, on podigne i hranu koja se iznad njega nalazi. Bebu pritom treba okrenuti na bok, nakon toga presvući, i očistiti kožu od neželjenog sadržaja.

Jednojajčani i dvojajčani blizanci
 Osnovne činjenice vezane za blizance govore da su blizanci različitog pola uvek dvojajčani, a jednojajčani blizanci su uvek istog pola. Učestalost jednojajčanih blizanaca je upadljivo kostantna i iznosi 3-5 na 1000 trudnoća, dok učestalost dvojajčanih blizanaca varira od 4-50 na 1000 trudnoća. Smatra se da je rađanje jednojajčanih blizanaca slučajan fenomen, a dvojajčanih - rezultat većeg broja ovulacija, i da pokazuje familijarnu tendenciju.

Imate privilegiju
 Mada vam se čini da bebe nikada neće da porastu, i da ćete stalno biti u začaranom krugu duplih pelena, flašica, benkica, i svega što prati najmlađe blizance - nije tako. Period prve godine njihovog života i, kasnije, prohodavanja je stvarno težak. Morate duplo da pazite, "krivite leđa", opominjete i brinete. Ali, i to će proći, a onda dolazi veliko olakšanje i uživanje. Vi ipak odgajate dva deteta istovremeno. Ako odlučite da više ne rađate, nećete opet imati buđenja noću, prepovijanja, plač, brigu i zbunjenost oko beba - kojima je potrebna velika pažnja, bez obzira da li vi to možete da izdržite. Pokušajte sebi da olakšate, potražite pomoć najbližih. Neka vam se nađu uvek kada su slobodni. Vi imate nešto što je dragocena retkost, koju treba dobro čuvati, i na blizance treba tako gledati.

serbianforum